Isus izlazi na put. U tome trenutku netko mu dotrči i klekne preda nj. Ne znamo o kome se točno radi. U evanđelju stoji neodređena zajednica koja ostavlja svu širinu našem promišljanju tko bi taj netko mogao biti. Netko nama nepoznat. Ali zato taj netko dobro zna tko je Isus. To čitamo iz njegovog ophođenju prema Isusu (dotrči i klekne pred Isusa), ali i njegovih riječi („učitelju dobri…“).

Osim što netko zna tko je Isus, zna i zapovijedi koje treba obdržavati. I ne samo da ih znade, nego ih i čuva, i to još od svoje mladosti. Možemo reći da se ovaj netko savršeno snašao u ulozi učenika. Pa njegova je uloga učenika toliko jasna već po tome što se Isusu obraća riječju „učitelju“. Ovaj naš netko svladao je sve što je trebalo naučiti. Zna tko je Isus, zna sve zapovijedi, i ne samo da ih zna, nego ih i obdržava, i još k tome ne zaboravimo da se pristojno ponaša i s poštovanjem obraća.

Sjedni, petica! Savršen učenik! Savršeno svladano gradivo. I Isus ga pogleda i zavoli. Vidio je njegovo priprosto srce kojemu nije nedostajalo znanja, ali je nedostajalo nešto drugo. Što je to Isus vidio? Zašto traži od njega da proda sve, poda siromasima i onda dođe i ide za Isusom? Ne, Isus ne želi reći da prezire bogataše, ili da prezire blagostanje. Isus mu pokazuje ono što mu nedostaje. Ima znanje, ima bogatstvo, ali da bi mu Isus doista postao učitelj, jedno mu nedostaje. Nedostaje mu je ljubav. Samo ako ljubiš, možeš slijediti Isusa. Samo ako ljubiš, možeš dati svoje bogatstvo drugima. Samo ako ljubiš, možeš vidjeti da srce koje zna nikad neće biti toliko slobodno kao srce koje ljubi. Isus ga poziva na slobodu, slobodu srca koju jedino ljubav može donijeti. Znati nešto i činiti nešto ne znači i voljeti to. Iako sve zna i čini, on odlazi smrknut jer čini, ali ne s ljubavlju.

Odjednom onaj netko nepoznat iz evanđeoskog ulomka postaje jedna dobro poznata osoba. Pa čak i njegove riječi i ophođenje su mi poznati. Znam čak i njegovo ime. On se zove ja. I sve su mi njegove borbe i muke poznate. I moja želja da učim od Isusa vidljiva je u njegovom trčanju i bacanju pred Isusa. I sve što znam o vjeri, Bogu i životu vidljivo je u njegovom znanju zapovijedi koje treba obdržavati. U svome životu prepoznajem trenutke kad je i mene Isus pogledao s ljubavlju. I kad mi s ljubavlju govori: „Jedno ti nedostaje!“, a ja od njega toliko puta odlazim smrknuta lica, ili još bolje, smrknuta i žalosna srca.

Onaj tko ljubi, taj u svemu pronalazi ljepotu i radost za slavljenje Boga. Onaj tko ljubi ima dar da u svemu pronađe zrno Božje dobrote koja je razlog osmijehu. Onaj tko ljubi ne ograničava se na svome znanju već dopušta da znanje bude vođeno mudrošću srca. Onaj tko ljubi prepoznaje da si pravi učenik ne onda kada sve znaš, nego onda kada dopuštaš da te Učitelj pouči. Onaj tko ljubi – taj može slijediti Isusa. I njemu će i progonstvo s Isusom biti nagrada.

Isus izlazi na put. Potrči mu u susret, pa kad ti kaže što ti nedostaje razveseli se. To ti je prilika da ga pitaš da te on pouči tome. On je ipak najbolji učitelj. Učitelj koji uči ljubiti.

Razmišljanje uz evanđelje 28. nedjelje kroz godinu (Mk 10, 17-30); god. B.