Isus izlazi na put. Prilazi mu netko i postavlja pitanje. Iz toga pitanja vidljivo je da čovjek dobro zaključuje da je za baštinjenje života vječnoga potrebno određeno djelovanje u ovome životu. Nije dovoljno samo reći: „Ja sam kršćanin i vjerujem u život budućega vijeka“.

Ovaj, zemaljski život nije čekaonica. Isus mu govori o zapovijedima, a sugovornik odgovara da ih je čuvao od svoje mladosti. Čovjek više nije mlad, čuvao je zapovijedi, ali opet u njemu se javljaju određena pitanja. I s time dolazi pred Isusa. On pita, Isus odgovara. Ne okoliša. Govori istinu. Jedno mu nedostaje. Izgleda da su se čovjekove sumnje ispunile.

Čuvanje zapovijedi nije dovoljno. Mora prodati sve i dati siromasima, a kad tako učini, onda treba doći i ići za Isusom. Smrknuo se čovjek na te riječi i otišao žalostan. Imao je velik imetak. Puno je toga bilo čega bi se morao odreći.

Isus se ne sablažnjava nad čovjekom. On ga je pogledao i zavolio ga i govorio mu. Dobro Isus poznaje srca koja voli. Poznaje i naša srca. Mnogo je takvih srca koja se smrknu kad trebaju ostaviti nešto, čak i među onima koji su već sve ostavili i pošli za Isusom. Učenici se hvale kako su pošli za Isusom ostavivši sve. A Isus – on im kazuje o veličini nagrade koju će već na ovom svijetu primiti. Tko je ostavio oca, majku, braću, kuću, djecu, već će ovdje primiti stostruko čega je ostavio, ali s progonstvima.

Mnogi će tumačiti kako su oni ti koji su sve ostavili i pošli za Isusom, živeći to kao svoj životni poziv, pa već sada imaju pravo i na kuće i na imetak i na bogatstvo. Ali Isus to nije rekao. Ne govori Isus da su ti zapravo dobili na lutriji pa onda neka ostave na par dana sve, a onda će im Isus sve vratiti i to puno bolje nego što su prije imali. Isus kaže „a da ne bi sada s progonstvima primio“.

Onomu koji je odlučio prodati sve, dati siromasima i ići za Isusom, progonstva, koja mu zbog takvog načina života sprema ovaj svijet, imaju vrijednost kao stostruko kuća, kao stostruko očeva i majki, djece i polja. Njemu su progonstva bogatstvo jer ih prima iz ljubavi prema onome koji mu je rekao da najprije sve proda, a onda dođe i ide za njim. Njemu su progonstva bogatstvo jer u njima nosi Isusovo ime. Njemu su progonstva bogatstvo jer po njima prima život vječni.

Tko se onda od nas bogataša može spasiti? Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu. Bogu je sve moguće!

Razmišljanje uz Evanđelje XXVIII. nedjelje kroz godinu (Mk 10,17-30), god. B