„Za tobom ću Gospodine kamo god ti pošao?“ Evo, u srcu mi odzvanjaju ove riječi, toliko puta oduševljeno izgovorene, bogate entuzijazmom, sigurnost bez premca. Gledam i Isusa. On smjelo nastavlja, kako reče Pismo, otvrdnuta lica ka Jeruzalemu – mjestu svoje muke, ali i mjestu gdje treba kad se navrše dani biti uznesen. I što vidim?
Vidim da za njim nesumnjivo idem na svadbu u Kanu, isplovljavam na pučinu oduševljen ulovom, na goru Preobraženja jer mi je ondje dobro biti; rado stojim kod rasprave s farizejima i ostalima na Isusovoj strani jer sve te rasprave moj Učitelj dobiva i svi ga zaneseno slušaju, idem za njim jer sve liječi, oslobađa i vraća u život. Smjesta za takvim Učiteljem hodim.
No kad me put navede na kušnje od zloga u pustinji vlastitog života, kada sam u svom kraju odbačen od svojih najbližih kao Učitelj od svojih Nazarećana; kad na samotnom mjestu shvaćam da se ne mogu utaboriti tamo gdje mi je dobro, nego da moram ići dalje i drugim gradovima navješćivati evanđelje o kraljevstvu Božjem, iznova crpsti svoje snage i kada na koncu dana, u kasni već sat svi se strče  tražeći kruh riječi, a ti imaš samo pet kruhova i dvije ribe? Kada nas odbacuju u Samariji jer idemo ka Jeruzalemu; kada ti se od desetorice vrati samo jedan zahvaliti, kada ti se Ime spominje kao zločinačko, a ti nevin?
Za tobom ću Gospodine, ali…ali ti izliječi moje srce osjetljivo na neuzvraćanje, na negostoljubivost; srdito u trenucima kada moj ego histerično plače nad sobom, kada slabo u molitvi ne može pomoći zarobljenu čovjeku, kada u afektu hoće proždrijeti i uzvratiti onome koji ga glođe, kada slobodu za koju si ga oslobodio koristi za izliku požudi tijela. Ti ga opet oslobađaj kao na početku njegova novog stvaranja, učini ga poput svojega da se i prema onima od kojih je odbačeno ne osjeća manje vrijedno jer ima na svojoj strani Nekoga tko ga ljubi i stvara od majčine utrobe. Daj da na koncu dana života svoga može uskliknuti: „Ljubav mi je sve objasnila i Ljubav je sve riješila.“ (sv. Ivan Pavao II.)

Razmišljanje uz Evanđelje XIII. nedjelje kroz godinu (Lk 9,51-62), god. C