O prijedlogu s. Bogdane Markić, zamjenice naše viceprovincijalke s. Alaide Mior koja se nalazi na odmoru u Brazilu, da slavimo blagdan Milosrdnog Isusa – blagdan naše Viceprovincije, razmišljala sam: slaviti ili ne slaviti. Svakako da je blagdan Milosrdnog Isusa za slaviti, ali pomisao da naše zajednice dijele kilometri i kilometri nameće nam pitanje. Sjedište gdje smo odlučili da bude „provincijalat“ je daleko od drugih dviju zajednica. Ipak, svijest zajedništva je prevladala.

Sjetih se pokojnog prečasnog Marka Josipovića, postulatora naših blaženih Drinskih mučenica koji mi je jednom, dok sam bila na župi u Sarajevu, s poklonom došao za rođendan. Rekla sam mu da mi slavimo imendane, a ne rođendane. Prečasni mi je onako smireno, prijateljski rekao: „Sestro, treba izmisliti razlog da se slavi kako bi bili zajedno u društvu s. Anele, prečasnog Kuprešaka i vlč. Jose.“

Zajednice Svetog Augustina iz Rushooke i Blaženih Drinskih mučenica iz Kampale su se okupile u zajednici Srca Isusova u Mbarai. S. Eliane i naše mlade članice: sestre, novakinje, i kandidatice, učinile su sve da se toplo osjećamo oko Srca Isusova iz kojeg zrači samo milosrđe. O. George, bijeli otac, predslavio je sv. misu i istaknuo značenje blagdana. Nadahnut pogledom na naše mlade u kapeli između ostaloga rekao je: “Vi možete biti primjer drugima, lokalnim družbama koje imaju problema.” Još je naglasio da ne zaboravimo siromahe, jer smo zbog njih ovdje.

Naša Viceprovincija je „rođena“ u Godini milosrđa. Dar je to našoj Družbi. Zapravo, nismo mi još viceprovincija nego Viceprovincija Ad Experimentum.

S Božjom pomoći, ovaj dodatak Ad Experimentum će biti skoro „uklonjen“ jer nam je želja da budemo „prave“ Kćeri Božje ljubavi s punim kapacitetom u službi Bogu, siromasima i našoj Družbi.