Zadnji vikend u travnju 2017. godine duže je vrijeme u našoj kandidaturskoj zajednici bio rezerviran za Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Kad su svi ruksaci bili spakirani, kabanice pripremljene i fotoaparati napunjeni, i mi smo bile spremne za polazak. Kretanje je za nas bilo u 5.30 kako bi nas u 6.00 na Glavnom kolodvoru pokupili mladi župe Sv. Antuna Padovanskog sa zagrebačkog Svetog Duha. Mladi su to franjevačke župe, i to franjevaca konventualaca. Vodio nas je župni kapelan fra Josip Ivanović.

Unaprijed je bilo dogovoreno da naš prvi dan SHKM-a bude u Vinkovcima prema kojima smo se tog jutra, u subotu 29. travnja uputili. Na putu smo stali u Đakovu, središtu biskupije, gdje smo razgledali katedralu sv. Petra i uži centar grada. Okupili smo se po isteku slobodnog vremena pa se zaputili dalje prema Vinkovcima. U Vinkovce smo stigli u ranim popodnevnim satima. Fra Josip i župnik fra Željko Klarić rasporedili su nas i ispratili po obiteljima koje su nas primile i ugostile kao da smo njihovi. Na širokoj slavonskoj ravnici oni su pokazali kako su široka njihova srca. Do 16.00 smo imali slobodno vrijeme koje smo proveli svatko kod svoje nove obitelji. U 16.00 je u župnoj crkvi Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovačkom Novom Selu počela kateheza za mlade koja je ujedno bila susret mladih iz hrvatske provincije konventualaca. Katehezu je vodio fra Stjepan Brčina, a pjevanjem ju je animirao župni zbor mladih. Naše je subotnje zajedništvo doživjelo vrhunac u euharistijskom slavlju koje je predslavio fra Josip Blažević, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Uslijedio je i agape nakon kojeg smo se uputili na koncert duhovne glazbe.

Subota je završila i nedjelja je započela u obiteljima od kojih smo se vrlo rano morali oprostiti jer smo već u 7.15 imali zakazan polazak za Vukovar. Nakon tmurnog i kišnog tjedna iz Vinkovaca nas je ispratilo vedro jutro, a dok smo pjevali i molili na vukovarskom groblju nad nama se razlijevalo sunce i ukazivalo na prekrasan dan pred nama. Zajedništvo u Vukovaru počelo je na groblju molitvom kojom smo odali počast svim herojima Domovinskog rata, svima poginulima i nestalima, molitvom za domovinu nam Hrvatsku, za sve Hrvate, osobito za nas mlade, molitvom za zajedništvo i mir, molitvom za oprost. Da je samo Krist naša nada, i da nam on daje nadu da već danas može biti bolje pokazali smo hodom za križem. Hod je išao od mjesta boli do mjesta spasenja, od mjesta tuge do mjesta radosti, do mjesta na kojemu smo se imali sabrati na centralno euharistijsko slavlje SHKM-a u Vukovaru. Ova je dva mjesta povezala naizgled neprekidna kolona mladih Hrvata katolika sa svih strana Hrvatske i inozemstva. Dostojanstveno, u radosti, otovrenog srca i s ponosom u očima koračala je rijeka mladih prema svome gradu Heroju. Mjestima koja su nekada predstavljala simbol boli i pada, ove se nedjelje pronijela nada i ljubav. Naš je grad Heroj opet dobio lice kakvo zaslušuje, naš je grad Heroj vidio da smo mi njegova djeca jer je on svojom borbom, svojom snagom, svojom vjerom i predanjem nama pomogao da danas živimo slobodno.

Euharistijsko je slavlje, ponad obale Dunava, a ispred dvorca Eltz, predslavio dakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić u zajedništvu s ostalim biskupima Crkve u Hrvata. Tridestak je tisuća mladih molilo i slavilo okupljeni oko Kristova stola riječi i kruha. Tridesetak je tisuća mladih u Vukovaru ispovijedilo svoju vjeru u Trojedinoga Boga. Tridesetak je tisuća mladih pokazalo da Hrvatska ima na čemu graditi svoju budućnost ako je ona ukorijenjena u Kristu. Krist sam naša je nada, a Vukovar simbol te nade. Grad Heroj je grad nade, a ovim je susretom i grad mladosti jer je u jednom danu uspio okupiti svu svoju iznimno mu zahvalnu djecu.

Moja zahvalnost, a tako i zahvalnost ostalih kandidatica i postulantica, te s. Tee, naše odgojiteljice, upućena je najprije Bogu koji nas neprestano obasipa milostima, a svakako mogu reći da je ovaj Susret i zajedničko euharistijsko slavlje s tolikim mladima milost koja nam se svima duboko usjekla u srca. Zahvalne smo i provincijskim poglavarima te našoj s. Tei što nam je bilo omogućeno sudjelovanje na Susretu. Posebna zahvalnost ide fra Josipu koji nas je primio kao dio svoje grupe i vodio u dobroj atmosferi. Ista zahvalnost ide mladima sa Svetog Duha s kojima su skopljena nova prijateljstva, a koji su nam posvjedočili ljepotu i radost sudjelovanja na SHKM-u, koji su pokazali dostojanstvo u molitvi i tišini, radost u pjesmi, koji su pokazali raspoloženje i raspoloživost u zajedništvu. Naša zahvalnost ide cijeloj župi Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovačkom Novom Selu, fra Željku i fra Milanu i svim našim obiteljima koje su nas primile otovrena srca kao da smo njihovi najbliži.

Na posebno mjesto stavljam sve ono, a u tome i neizmjernu zahvalnost, što u svome srcu nosimo iz grada Vukovara. Mi smo njegova zahvalna djeca, i nadamo se da ćemo ga uskoro opet posjetiti, a do tada ga kao i uvijek, a od sada još i više, nosimo u srcu i mislima.

Na Susretu su s grupama mladih sudjelovale i naše sestre iz raznih dijelova Provincije: s. M. Leonarda Pirner i s. Antonija Lučić s mladima iz KŠC-a "Sv. Josip" iz Sarajeva, s. Marija Beroš s mladima iz Zadra, s. Smilja Čirko s mladima iz Siska, s. Vesna Lagetar s mladima iz Petrinje, s. Matea Radman s mladima s Brača. U nedjelju su na središnjoj proslavi sudjelovale s. Ivana Margarin i s. Jelena Šašo iz Zagreba te s. Pia Herman i s. Vinka Marović iz Križevaca.