Družbu Kćeri Božje ljubavi osnovala je Franziska Lechner, poduzetna, vrlo pronicljiva i produhovljena učiteljica iz Bavarske. Rođena je 1. siječnja 1833. u Edlingu, nedaleko od Münchena. Posebnost njezina karaktera, primijećena već u ranom djetinjstvu, i odgoj u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, bili su od velikog značenja u sazrijevanju i čvrstini njenih koraka usmjerenih u
ostvarenje za Crkvu i društvo izuzetno značajna djela – osnivanje redovničke zajednice.

Nakon završene učiteljske škole u Münchenu, smatrala je da će postignutim znanjem moći pomagati potrebitima i tako ostvarivati nadahnuća koja su je na to neprestano poticala. No, nakon nekog vremena shvaća da to ipak nije njezin pravi put. Tražeći jasnoću svojega životnog poziva podnosila je brojene teškoće i doživljavala neuspjehe. Život u samostanu Siromašnih školskih
sestara naše Gospe i suradnja sa svećenikom Johannom Fidelom de Pozzom na socijalno-karitativnom planu veoma su je obogatili, ali ne i ispunili dubinu čežnje njezine duše. U istinskom traganju za odgovorima na Božji poziv koji je u sebi osjećala, bila je vođena željom da konkretnim djelovanjem Božju ljubav čini vidljivom u svijetu. 

Franziska je dobro poznavala nevolje i probleme svoga vremena, vreme na snažne industrijalizacije i s njom povezanih društveno-ekonomskih previranja koja su osobito pogađala i ugrožavala siromašne i neuke. U tom razdoblju mnoge su djevojke, prisiljene neimaštinom, dolazile sa sela u grad u želji za boljim životom. Većinom su se zapošljavale kao radnice ili kućne pomoćnice. Uvidjevši kakvim su sve opasnostima izložene, postalo joj je jas no što joj je činiti. Duhom Božjim nadahnuta shvatila je da je njezin život ni poziv i poslanje prihvaćati te mlade i neiskusne djevojke i biti im na pomoći u svim njihovim duševnim i tjelesnim potrebama. Tako Franziska, prepoznavši u sebi poticaj Božje milosti, ostavlja svoju domovinu i 25. listopada 1868. dolazi u carski Beč, grad u kojem su obilje i bijeda obitavali zajedno. U Beču je još jače osjećala bìlo svoga vremena. Uvidjevši svu dubinu njegovih potreba, odlučuje osnovati družbu čije će članice iz ljubavi prema Bogu vršiti djela ljubavi prema bližnjemu. Odobrenje za osnivanje Družbe dobila je na blagdan Marijina prikazanja u Hramu, 21. studenoga 1868., i za tu svrhu dopušteno joj je prikupljanje milodara. Družbi je dala ime Kćeri Božje ljubavi, a za geslo je odabrala: Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu. Prihvatila je Pravila sv. Augustina i uz pomoć otaca isusovaca sastavila prve Statute nove Družbe. U životu je provodila načelo koje je i svojim duhovnim kćerima ostavila za zadaću: Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo.

U Beču je Franziska započela socijalno-karitativno i odgojno-obrazovno djelovanje kojim je željela unijeti duhovnu svježinu u Crkvu i svijet. Ubrzo su se oko nje počele okupljati djevojke s istim težnjama i tako dobiva prve suradnice. Poduzela je mnoga osnivanja odgojno-obrazovnih zavoda na prostoru Austro-Ugarske Monarhije s ciljem da zapostavljenom sloju društva djelotvorno pokaže Božju ljubav. Osnivala je škole, zavode, ekonomije, internate, samostane. Najprije je u Beču osnovala Marijin zavod, kao dom za kućne pomoćnice i radnice. U njemu su one prema potrebi besplatno stanovale, povremeno se odmarale te se duhovno i tjelesno krijepile. Sestre su im ovdje pružale najpotrebnije opće znanje, upućivale u sve kućanske
poslove i poučavale ih u vjeri.

Franziskino brižno oko nije previdjelo ni stare, ni onemoćale kućne pomoćnice, kao ni one kojima je nakon bolničkoga liječenja bila potrebna njega i oporavak. Za takve je u Breitenfurtu, nedaleko od Beča, podigla Kuću utočišta. Brojne djevojke, koje su molile da budu primljene u ovaj ili onaj dom,najbolje svjedoče kako je bilo neophodno osnivati upravo takve ustanove.

Franziska se u svojem radu nije zaustavila samo na tome. U svim je većim gradovima najprije podizala Marijine zavode za kućne pomoćnice i radnice, a potom je osnivala i sirotišta, internate, škole za siromašnu građansku i seosku djecu i to gotovo u svim pokrajinama tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Budući da je Božja ljubav, koja ne poznaje granice, bila temeljna pokretačka sila Franziskine duše, sa svojim sestrama dolazi i na naše, njoj potpuno nepoznate prostore.

Često se morala suočavati s različitim preprekama i problemima, a istovremeno i odgovoriti na poticaje Božjega nadahnuća i potrebe društva u kojem je živjela. Činiti Božju ljubav vidljivom bio je njezin životni poziv kojeg je prepoznala napajajući se na izvoru Raspete Ljubavi. Tu je Ljubav pronosila putovima svoga zemaljskoga hoda i taj je zahtjev utkala u ime Družbe nazvavši je Kćeri Božje ljubavi.

Utemeljiteljica Družbe Majka Franziska Lechner preminula je 14. travnja 1894. u Breitenfurtu kraj Beča. U Beču je 21. studenoga 2005. otvoren dijecezanski postupak za njezino proglašenje blaženom. Od tada se može častiti kao službenica Božja Majka Franziska Lechner.

Za života Majke Franziske, tj. u prvih 25 godina postojanja, Družba je imala 600 članica koje su radile u 27 podružnica. Poslije njezine smrti Družba  se proširila u druge zemlje i na druge kontinente. Tako su godine 1913. prve sestre otputovale u Sjedinjene Američke Države, a neposredno pred rat 1914. osnovale su prvu zajednicu u Engleskoj. Poslije Prvog svjetskog
rata započele su svoje misijsko djelovanje u Brazilu, a za vrijeme Drugog svjetskog rata nastanile su se u Italiji. Družba danas ima sedam provincija i tri viceprovincije u kojima djeluje
976 Kćeri Božje ljubavi i to na prostoru 19 država svijeta (u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Africi).

Ovoj zajednici sestara pripadaju bl. Drinske mučenice (bl. s. M. Jula Ivanišević i četiri susestre) koje su vjernost Kristu po svojim zavjetima posvjedočile mučeničkom smrću 1941. godine.

Vjerne karizmi i poslanju svoje Družbe sestre i u današnjem vremenu prihvaćaju svaku priliku da bi svojim životom i djelovanjem svjedočile prisutnost Božje ljubavi u svijetu.

IZVOR: s. M. Terezija Antunović, FDC, U Božjoj providnosti hodimo. Kratki prikaz povijesti i djelovanja Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi (1919.-2019.), Zagreb-Sarajevo 2019., 11-14.