Čitajući današnje evanđelje teško je ne zamisliti kako se odvijao ovaj dramatični susret Isusa i gubavaca. Doima se dinamično, napeto. Dok čitamo, slušamo ovaj prizor, skoro pa ne dišemo da ne bismo nešto propustili. Kao da nas sam prizor uvlači u vlastito vrijeme odvijanja: Isus putuje, prolazi između Samarije i Galileje, ulazi u neko selo, u susret mu dolaze gubavci, vapiju Isusu, on ih ugleda, obraća im se, šalje ih svećenicima, oni odlaze, čiste se…. I odjednom, brzina odvijanja ovog prizora podsjeća nas na brzinu ovoga svijeta koji nam diktira tempo života.

Stani! Zaustavi se, još jednom pročitaj sveti tekst današnjega dana. Nemoj da te guba današnjeg vremena udalji od istinskog života.

Svi smo mi u nekom smislu gubavci. Možda najjednostavnija je usporedba ona najsličnija ovom evanđeoskom događaju. Patimo, mučimo se, ne znamo kako dalje, molimo Boga da nam pomogne, a kad nam pomogne, zaboravimo i Boga i njegovu pomoć. Ne zahvaljujemo mu na njegovoj milosti. K tome, mnoge zasluge pripišemo svojim sposobnostima, spretnosti. A zaboravljamo tko nam je sve to dao. Zaboravljamo jer nemamo vremena. Toliko nas još toga čeka, toliko zadataka, toliko obaveza koje su pred nama. Trebamo ispuniti dan korisnim stvarima, profitabilnim. Iskoristi dan. Radi, odradi, zaradi, potroši. Uči, nauči, usavrši, naplati. Usvoji, osvoji, ponudi, iznudi. A o terminima uspjeha da ne govorimo, o terminima moći da ne govorimo. Ovo je naša guba! Naš je život prerastao u aktivizam! Ne možemo stati jer će onda netko drugi zauzeti naše mjesto. Ne smijemo stati jer ćemo drugima izgledati kao gubitnici. Ne znamo stati jer je „protrčavanje“ kroz život postao naš način življenja.

Ali Isus nas zove da stanemo, da izađemo iz našeg „gubavog“ okruženja, da usmjerimo svoju pažnju, svoje srce, svoje želje s onoga za čim trčimo prema onom Jedinom ka kojemu trebamo trčati. Vratimo se Isusu. Budimo tuđinac iz ovog predivnog evanđeoskog ulomka. Usudimo se biti drugačiji od ovoga svijeta. Podajmo slavu Bogu! Ljubimo svoje bližnje! Radujmo se zbog onog što nam je Bog dao. Dijelimo zahvalnost i radost s drugima, pa ćemo i mi, iako nismo obavili sve poslove ovoga svijeta, čuti: „Ustani! Idi! Vjera te tvoja spasila!“

Razmišljanje uz evanđelje XXVIII. nedjelje kroz godinu (Lk 17,11-19), god. C