Nakon Mise zadušnice u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla, na gradskom su groblju u Kaknju, 15. listopada 2019. ukopani su zemni ostatci s. Branke Matošević, KBLJ. Uz sudjelovanje velikoga broja vjernika i sestara Kćeri Božje ljubavi, na čelu s provincijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec, Svetu misu zadušnicu predslavio je kakanjski župnik vlč. Žarko Vujica. Uz njega je koncelebriralo 12 svećenika, među kojima su bili: nekadašnji dugogodišnji župnik u Kaknju mons. Petar Jukić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić i direktor Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić, prenosi nedjelja.ba.

Prigodnu propovijed uputio je mons. Jukić koji je pokojnu sestru Branku dobro poznavao te i nakon odlaska iz Kaknja, kamo je ona kao župna pastoralna suradnica stigla 1989., s njom održavao kontakte. Uz ostalo, spomenuo je kako je ona, na njegov nagovor, na mnoštvu stranica opisala svoj životni put te će tu dokumentaciju predati provincijalnoj upravi njezine Družbe. Ističući da je cijeli svoj život „posvetila brizi za bolesne, nemoćne stare osobe, ostavljene, zaboravljene, siromahe, ožalošćene, obespravljene i očajne, djecu i uopće osobe u bijedi i bilo kakvoj nevolji“, za pokojnicu je kazao da je bila „Milosrdna Samaritanka ovoga kraja“. Pored ostaloga, napomenuo je kako je teško doživljavala stradanja ljudi u posljednjem ratu, a na osobit način smrt svoje susestre „mučenice“ s. Danke Jurčević koja je nožem izbodena u sumrak 30. rujna 1996. u Kaknju.

„Hvala ti, naša Milosrdna Samaritanko, za tvoj život i tvoja djela ljubavi što si ih činila za nas i posebice za 'malene ljude' u našoj sredini“, rekao je mons. Jukić.

Na kraju Mise, od pokojnice se u ime Provincije Božje providnosti, oprostila provincijalna glavarica s. Gordana Igrec.

Govoreći o životnom putu s. Branke (krsnim imenom Delfa) rođene 10. listopada 1926. u Malom Mošunju, u župi Vitez, uz ostalo je ukazala na njezin veseli i živahni duh koji ju je vodio na različite krajeve ovdašnjega podneblja. Spomenula je da je s. Branka u dobi od 25 godina prihvatila poći u Makedoniju te raditi i osposobljavati se za službu medicinske sestre. „Koristila je svaku priliku, u bolnici i u školi da potakne na Božju ljubav. Kad nije bilo moguće da bolesnici dobiju sakrament pomirenja poticala ih je na kajanje; kad je procijenila da bi bilo dobro, znale je umirućima, djeci i starijima podijeliti sakrament krštenja. Osim potrebne njege, dijelila je s pacijentima sve radosti i žalosti, razgovarala s njima, obilazila ih po sobama, tješila, pribavljala knjiga za čitanje, brinula se za njihovu duhovnu okrjepu“, kazala je s. Gordana, istaknuvši da je pokojnica rado odlazila i na Kosovo kamo je ostavila svijetli trag ljubavi. Podsjetila je da je s. Branka u dva mandata bila i provincijalna glavarica te svoje najbolje zrele godine provela u Kaknju gdje je, pred ostaloga, karitativno radila pomažući svima kojima je mogla pomoći, a na izniman je način voljela i promicala Katolički tjednik. Gospodin ju je k sebi pozvao baš u vrijeme kada je ova Provincija proslavljala svoju stotu obljetnicu postojanja. „Toliko dojmova skupljenih u slavljeničkom raspoloženju, a onda vijest da je jedna sestra preselila u vječnost, u zagrljaj Trojstvene ljubavi. Što nam je Gospodin poručio? 'Za let si dušo stvorena! ... za zemlju nije…' Uzdignimo pogled prema krajnjem cilju svih naših ljudskih nastojanja!“, poručila je provincijalka Igrec.

Poslije Mise zadušnice, zemni ostatci pokojne s. Branke ukopani su na gradskome groblju u Kaknju. Tamo se od pokojnice došlo oprostiti mnoštvo Kakanjaca, a prigodne riječi uputio je domaći sin vlč. Mirko Šimić, spominjući se ljubavi koju je ova kakanjska „Milosrdna Samaritanka“ svakodnevno iskazivala mnogima u ovome kraju.

Poslije ukopa nazočni su svoja sjećanja na ovu iznimnu sestru osvježili i razmijenili uz zajednički ručak kojega je pripremio župnik Vujica sa svojim suradnicima.