Sveti Apostol Pavao poziva nas danas na zahvalnost za pobjedu života nad smrću koju smo zadobili po zasluzi Gospodina našega Isusa Krista. Danas nam je zahvaliti za dar uskrsnuća. Štoviše Pavao već zamišlja kako će izgledali naše uskrsnuće: „Kada se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivo i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistini riječ napisana.“ 1 Kor 15,54

Tijekom Isusova javnog djelovanja evanđelja nam bilježe samo tri primjera uskrsnuća: uskrsnuće sina udovice iz Naina, uskrsnuće Jairove kćeri i Lazarovo uskrsnuće. Drugim riječima bili su to događaj kojima je Isus htio apostolima poruči da je on gospodar života i smrti. Jedino pravo iskustvo uskrsnuća kojeg su apostoli doživjeli u pravom smislu riječi bilo je Kristovo uskrsnuće. Ono nam jedino u punini daje jamstvo za naše uskrsnuće. Nadalje Isus nam ostavlja obećanje da će za svakoga od nas pripraviti stan.

Tek kada prijeđemo granicu smrti znat ćemo što nam je Gospodin pripravo. Ljudskim osjetilima to je još uvijek veliki misteriji. Iako su, u vrijeme u kojem Pavao piše, još živi pojedini apostoli koji su bili svjedoci Kristova uskrsnuća ostao je misterij kako će izgledati naše tijelo nakon uskrsnuća.

Govor o uskrsnuća potiče nas istovremeno na promišljanje o početku i kraju. S uskrsnućem započinjemo vječnost, dok istovremeno privodimo kraju naš ovozemaljski hod. Na tom hodu pozvani smo obdržavati Božje zapovijedi, te tako živjeti da bismo jednoga dana bili nagrađeni vječnom srećom. Na to nas podsjeća i sveti Luka u današnjem evanđelju: „Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. (…) Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo.“ Lk 6, 43. 45.

Po plodovima ćemo biti prepoznati. Promatrajući prirodu oko sebe vidimo da je plod konačan proizvod. Njegova kvalitete ovisi o mnogo faktora, npr. vrsti tla, količini oborina, održavanju i njegovanju biljke/stabla, vremena koje nam Gospodin podari. Nije li tako i u našim životima? Obitelj nam je darovana takva kakva je, ne biramo roditelje, braću i sestre. U obiteljskom okruženju stječemo prva iskustva života i radne navike, koje potom primjenjujemo u daljnjem životu. Možda nam nisu uvijek posložene situacije i ljudi onako kako bismo mi sami željeli. No to ne znači da ne možemo uroditi i donijeti dobar plod i rod.

Valja nam ustrajati na započetom putu i ne gubiti nadu. Na to nas poziva i sam Pavao: „Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujete svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.“ 1 Kor 15,58

Nalazimo se pred samim početkom korizme, svetog vremena obraćenja, priprave za Uskrs. Iskoristimo današnji dan i razmislimo što to možemo učiniti bolje za Boga, bližnjega i sebe samoga. Oraspoložimo srce za post, molitvu i dobra djela, kako bismo s radošću proslavili našu najveću svetkovinu Uskrs.

U konačnici naš život na zemlji je vrijeme korizme koja nas pripravlja za vlastito uskrsnuće i susret s Uskrslim Kristom. Budimo postojani i nepokolebljivi na započetom putu. A sve nam je lakše znajući da je sam Gospodin Isus Krist prošao naš životni put.

Razmišljanje uz Evanđelje VIII. nedjelje kroz godinu (Lk 6,39-45), god. C