Krajem srpnja imala sam milost provesti nekoliko dana u Kući Matici u Beču, zajedno sa s. Vinkom Marović, učiteljicom novakinja. Povod je putovanja bilo sudjelovanje u oproštaju sestara koje su djelovale u Edlingu, rodnom mjestu Utemeljiteljice, čemu je prethodilo nekoliko dana u zajedništvu sa sestrama u Beču te posjet mjestima značajnima za Majku Franzisku. Putovanju se pridružila i s. Martina Holzer.

Došavši u Beč više od 150 godina nakon što je Franziska Lechner došla ondje s nakanom da osnuje Družbu, nije bilo teško prenijeti se mislima u doba Austro-Ugarske Monarhije. Na svakom uglu grad odiše carskim duhom. Jedno od mjesta koja se u tome posebno ističu jest palača Hofburg, zimska rezidencija vladara Austro-Ugarske. U središtu su postave Hofburga car Franjo Josip, koji je bio na prijestolju u trenutku dolaska Majke Franziske u Beč i tijekom svih kasnijih godina koje je ondje provela, te njegova žena Elizabeta Bavarska – Sisi. Bogate, prostrane odaje carice Sisi, dvorana za audijencije cara Franje Josipa, u koju je i Utemeljiteljica dolazila u više navrata iznoseći pred cara svoje potrebe, ideje i nakane. I dok sam, zavirujući u primjerak liste popisa osoba za audijenciju, u nadi da će među imenima možda biti i ono Franziske Lechner, otkrivala prostore Franje Josipa, istovremeno sam upoznavala okruženje u kojem i kakvom se Majka Franziska prilikom svojih posjeta caru kretala. Uz palaču Hofburg nalazi se crkva sv. Augustina, koja čuva srca pedesetak članova carske obitelji, a gdje je Franziska na samim počecima osnivanja susrela tamošnjeg kapelana, prečasnog Antuna Steinera, koji je postao prvi direktor Družbe te suautor Statuta. Osim mjesta na kojima je carska obitelj živjela, njena moć vidljiva je i u mjestu posljednjeg počivališta njenih članova, kapucinskoj kripti, koja se nalazi nedaleko Hofburga, a koja je službeno mjesto ukopa Habsburgovaca od 17. stoljeća.

Povezanost Majke Franziske s carskom obitelji i naklonost cara Franje Josipa najočitija je kada se uđe u samostansku crkvu današnje kuće Matice. Sagrađena na zemljištu čiji je dio car poklonio od botaničkog vrta koji se nalazi tik uz Maticu, kao spomen na zaruke nadvojvotkinje Marije Valerije, kćeri Franje Josipa. Generacije kćeri Franziske Lechner od njenog vremena do danas ondje upućuju svoje molitve nebeskome Ocu. Raspelo s Gospom Žalosnom koje je donijela iz roditeljske kuće i pred kojim je molila kada od brige nije mogla spavati stoji na sestarskom koru te i danas priča priče iz tih vremena. I ako se sluša dovoljno pozorno, ono i danas šalje istu utjehu i mir koju je davalo našoj Utemeljiteljici u vremenima poteškoća i sumnji. Kuća Matica kao da još uvijek odiše duhom Majke Franziske, kao da nas je i ona zajedno sa sestrama koje ondje danas žive primila i prigrlila, kako je to činila za života, dok su joj dolazile sestre iz raznih krajeva, s raznim potrebama, molbama, brigama, radostima, željama. I dok sam prolazila hodnicima, crkvom, odzvanjala su pitanja: što je Utemeljiteljica prebirala u srcu kad je ovuda prolazila, kakve su ju brige morile, zbog čega se sve radovala? Možda se i ona tada prolazeći pitala tko će za 150 godina ovuda prolaziti?

No nije samo carska slava i raskoš ono što je pratilo Majku Franzisku na njenim stazama carskim gradom. Prolazeći putem koji prati njene prve korake u Beču, prve adrese na kojima je stanovala, daje vidjeti nešto drugo. Od hotela „Pri zlatnom janjetu“, podstanarstva u Johannesgasse, prvog stana u Taubstummengasse, valjalo je proći mnogim sporednim ulicama, prolazima do dvorišnih zgrada, kako bih upoznala staze kojima je prolazila Utemeljiteljica. I neophodno mi se postavlja pitanje, odakle smjelost, ustrajnost, započeti djelo posve sama, bez ikakvih materijalnih sredstava, primiti prve suradnice u stan koji čine dvije sobice. Odgovor se nalazi u povjerenju u Božju providnost, koja je Majci Franziski bila jedina sigurnost od samih početaka, pa sve do njenih posljednjih osnivanja kuća i zavoda.

Posljednje stope Majke Franziske dovele su nas do Breitenfurta, do samostana sv. Josipa. Kao što je to Utemeljiteljica rado činila, i mi smo, pridruživši se vrhovnoj glavarici, s. Ivani Margarin, posjetile starije i bolesne sestre koje ondje provode svoje dane. Ali stope Majke Franziske vodile su još malo dalje, do samostanskog groblja, gdje ona, okružena svojim duhovnim kćerima, zajedno s njima čeka uskrsnuće. I dok tijelo čeka uskrsnuće, duh je još uvijek živ u svakoj kući Kćeri Božje ljubavi, u svakoj pojedinoj sestri koja nastavlja živjeti karizmu koju nam je u baštinu ostavila Majka Franziska.

Put se nastavio u smjeru mjesta gdje je ovaj duh započeo rasti –Edlingu. Ondje smo prisustvovale oproštaju od mještana i suradnika te završetku djelovanja naših sestara koje je zaključeno nakon gotovo sedamdeset godina života među sunarodnjacima Majke Franziske. Bilo je posebno dirljivo primijetiti mještane Edlinga koji su sa sestrama i u samostanu kao kod kuće, kao što je Franziska u Edlingu bila kod kuće. I, iako djelovanje sestara ovdje završava, ostaje trag onoga oko čega su se svih tih godina zalagale, učiniti Božju ljubav vidljivom. I upravo po tome, kao da je između nas i tog dana neprimjetno, blago, puna radosti i ljubavi prolazila Franziska Lechner, dijete Edlinga među njegovim stanovnicima, kći Božje ljubavi među onima koje su za Kristom pošle njenim stopama.

A kako su živjele sestre koje su poznavale Majku Franzisku, koje su živjele sa svježim uspomenama na njen život, djela, riječi, primjer, imala sam priliku iščitavati listajući fotoalbum Marijinog zavoda u Fasangasse, prve kuće koju je Utemeljiteljica kupila, koja je bila Matica gotovo dvadeset godina. I dok su fotografije odraz potpuno drugačijeg vremena od onog kakvo mi danas živimo, stranica za stranicom fotoalbuma iznova prikazuju naglasak na ono što nije izblijedjelo s vremenom, što živi i danas – sve za Boga, za siromahe i našu Družbu.

Zahvalna za trenutke proživljene u Beču i Edlingu, zahvalna Bogu za život Majke Franziske, za ono što nam je ostavila u nasljeđe, i svima koji su omogućili posjet svim ovim mjestima, nastavljam koračati putevima koje preda me stavlja Božja providnost.