Svidjelo se Ocu dati nam Kraljevstvo, ali kad bismo obišli kuglu zemaljsku i pregledali je, ne bismo ga pronašli ako ne gledamo onako kako nas Isus uči. Kraljevstvo nije u materijalnom, nije zlato, nije novac, nisu dvorci, jer materijalno može svaki kradljivac odnijeti. To kraljevstvo je od Boga, od Božje ljepote i ono ne stari, niti ga moljac može nagristi. Kraljevstvo Božje je dano nama sada, da sada „skupljamo“ blago i čuvamo ga na nebesima. Tamo gdje je zaštićeno.

A kakvo je to blago? Ono što nam nitko ne može uzeti ili oduzeti: vjera, nada, ljubav, dobrota, blagost, mir, radost, prijateljstvo, pobožnost, žrtva. Ono dolazi od Boga i u njemu je istinsko. Kad pomislimo da znamo što je vjera, sjetimo se da nam Bog uvijek može još nešto dati. Kad pomislimo da znamo što je ljubav, sjetimo se da nas Bog uvijek ljubi više nego što možemo zamisliti. Kad pomislimo da znamo što je radost, sjetimo se koliko se Bog nama raduje. Sve što znamo, i sve što volimo, sve što nas raduje i uljepšava nam život, sve je to Božji dar, nama dan kao blago.

U tome je Božja ljepota, u tome je ljepota Božjeg kraljevstva! Koliko god mu se puta vraćali, on nam uvijek ima što dati. On nam uvijek želi nešto dati. On nam uvijek milosrdno dijeli svoje blago. Na nama je da dođemo, da prihvatimo to blago Božje ljepote. A on nas poziva: „Ne boj se, stado malo!“ I ne bojmo se! Jer kad bismo i osjetili strah, sjetimo se da je Bog onaj koji nas zove k sebi da nam daruje od svoje ljepote.

Razmišljanje uz Evanđelje XIX. nedjelje kroz godinu (Lk 12, 32-48), god. C