Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni
Mudrost „nerazumnome govori: Hodite, jedite od mojega Kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti.“ (Izr, 9,1-6)
Kasnije u Novom zavjetu Isus će produbiti ovaj tekst i reći: „Zaista, zaista kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“
Naspram starozavjetnog pisca koji svoje čitatelje želi pripremiti na slasti koje čekaju onoga koji mudro živi, onako kako to Bog zahtjeva, koji vrši Božje zapovijedi, Isusove riječi su zahtjevnije.
Isus od nas traži da se hranimo njime, jer jedino tako ćemo moći u potpunosti izvršiti ono što Otac od nas traži. A Otac ne traži samo da vršimo zapovijedi nego još i više da ljubimo druge. Ljubimo, ne bilo kako već i do te mjere da smo spremni žrtvovati vlastiti život za drugoga. Drugoga ne označuje, samo onoga kojemu sam nešto dužan, nego i onoga koji je meni dužan. Drugoga ne označuje, samo onoga koji je sa mnom podnosio patnje, borio se za neke dobre ciljeve, pomagao me, poticao me, prema meni se odnosio s pažnjom već i onoga koji mi je podmetnuo klipove, prevario me, iskoristio, izrugao i izgovorio uvrede.
Jedino ako ga slijedimo u njegovom primjeru Otac nas može prepoznati kao svoje jer ćemo biti slični Sinu njegovu. Jedino tako možemo biti uistinu sretni jer smo učinili onako kako je to Sin učinio, bili smo poslušni Ocu.
Ovo nam jedna druga Mudrost daje razumjeti, ne ona životna, već ona odozgor koja je sama ljubav Oca i Sina, Duh Sveti. Molimo ga da nam da razumjeti današnje Evanđelje.
Zahvalimo danas za dar euharistije, dar u kojem nam se sam Sin Božji daje za hranu da bismo imali snage slijediti ga i tako imati udjela u onome što nam već treću nedjelju za redom obećaje: vječnom životu.
Razmatranje uz evanđelje XX. nedjelje kroz godinu (Iv 6,51-58), god. B