Razgovorom između Isusa i učenika evanđelist Ivan završava opis čudesnog umnažanja pet kruhova i dvije ribice. Pratili smo događaje i dijaloge tijekom pet susljednih nedjelja. Zanimljivo je da u gotovo svim odlomcima bilo indirektno bilo direktno Isus napominje da je on kruh živi koji je s neba sišao kako bi nama omogućio vječni život ako ga budemo blagovali.

I nakon tolikog tumačenja, pripremanja i ponavljanja očekivali bismo da će svi koji su ga slušali ostati u zanosu i slijediti njegov primjer. Ovaj put Isus ne dobiva divljenje, ne žele ga više zakraljiti niti ga više doživljavaju kao vođu. Tvrd govor, za neke je ipak, bio previše pa su ga u konačnici napustili.

Dvanaestorica pak ostaju uz njega. Unatoč tvrdoći izgovorenoga vjeruju i dalje da se isplati doživjeti njegovu dobrotu, slušati njegovu riječ koja prekorava, ali i ohrabruje, koja pogađa, ali i liječi. Koja i dalje čini da srca nisu ispunjena tugom, nezadovoljstvom nego gore jer su puna životom.

I nama postavlja isto pitanje: „Da možda i vi ne kanite otići?“ (iv 6, 67) A kome ići nego k njemu koji ima riječi vječnoga života...

Razmišljanje uz evanđelje XXI. nedjelje kroz godinu (Iv 6,60-69)