Ti si ljubav

Mislim... ako znam što je misao!
Slutim...ako znam što je slutnja!
Volim... ako znam što je ljubav!

Ne, ne znam što je ljubav...
Je li oaza u pustinji?
Ili možda utiha na moru?
Razlomljen kruh za mnoge?
Utažena žeđ živom vodom na studencu?

Ljubav je noć probdjevena moleći na brdu!
Ona je zora koja sluti novi dan!
Smisao u besmislu, nada u beznađu ...
Proljetna kiša što osvježava zemlju...
Ljubav- to si Ti!

Ti si snaga za život, razlog za radost ...
Ti otapaš sante leda u srcu i brišeš suze s lica!
Tvoja blizina tjera smijeh na lice i gdje je kraj
okrećeš stranicu za novi početak!

Tu si kada nada iščezava: ‹‹A mi smo se nadali... ››
Tu si kada posustanem: ‹‹ Svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo... ››
Tu si kad priznajem svoju grješnost:
‹‹ Idi od mene grješan sam čovjek ... ››
Tu si kad pomislim da je sve bilo uzalud :
‹‹ Idem ribariti ... ››
I tad spoznajem : Gospodin je! ››

Kako da Te onda ne volim više nego ovi ?!
Da znam, Ti si sa mnom u sve dane do svršetka!
I opet mislim... i čeznem...i gladujem... i žeđam...
za Tobom!