Isus na Jordan dolazi s razlogom, njegov je cilj jasan: došao je da ga Ivan krsti. Ivan ga pokuša odgovoriti. Pa zar ne bi trebalo biti suprotno? Ne bi li On koji je Jaganjac Božji, trebao krstiti Ivana? Ivan je već govorio o Njemu, najavljivao njegov dolazak, i govorio kako on Isusu nije dostojan odriješiti remenja na obući. A sada taj isti Isus, taj jedini Jaganjac Božji traži od Ivana da ga krsti. Ne, Ivan odbacuje tu mogućnost. Isus mu na to jednostavno odgovara: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ Jedna jednostavna rečenica i Ivan mu popusti. Ivan vjeruje Isusu, zna da je Isus onaj kome je on došao pripraviti put. I doista, pravednost treba ispuniti. Ovdje se radi o pravednosti prema Bogu i prema čovjeku.

Pravednost prema Bogu nama koji danas čitamo evanđelje možda je lakše pronaći u ovom tekstu. Nakon što je popustio, Ivan je doista krstio Isusa. A kad je Isus nakon krštenja izašao iz vode dogodilo se nešto izvanredno, nešto čemu se nitko nije mogao nadati, pa ni Ivan, jer da je znao da će se ovo dogoditi ne bi odvraćao Isusa. I upravo po tome ispunila se pravednost prema Bogu: Ivan je poslušao Isusa i tako stavio svoje negodovanje, možemo reći i vlastitu neugodnost i neudobnost, osjećaj da je nedovoljno dobar da to učini iza Božje volje, iza onoga što je Isus vidio kao pravedno, iza onoga što je kao čovjek mogao učiniti da posvjedoči svoju vjeru. I čovjek je poslušao Boga, čovjek je pristao uz Božju volju i time učinio pravednost za Gospodina. Duh Božji je sišao na Isusa i začuo se Očev glas: „Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!“

Rekli bismo: tako mali čin poslušnosti Ivana Krstitelja pomogao nam je da vidimo kako se očitovala pravednost prema Bogu, pravednost koja vrši Božju volju i njoj se stavlja na raspolaganje. Taj mali a velik čin poslušnosti pomaže nam pronaći u ovom tekstu i pravednost prema čovjeku. Gdje? Najprije, prema samom Ivanu koji je u svojoj poniznosti postao najveći među rođenima od žene, on koji je upravo po ovom činu poslušnosti dobio ime koje ga krasi: Krstitelj, ili Onaj koji je krstio Krista. Ali pravednost prema čovjeku tu ne staje. Ne zaustavlja se na Ivanu. Isusovim krštenjem u Jordanu na cijelo se čovječanstvo izlijeva pravednost Božja. Svi oni koji se u Njega uzdaju, koji u Njega vjeruju ovdje nalaze snagu, ovdje im je oslonac: „Ovo je Sin moj, ljubljeni.“ I tu vidimo da je mali čin čovjekove poslušnosti daleko nadiđen. Jer čovjekova je poslušnost ograničena, a tako i pravednost koju čovjek može prinijeti Bogu, a Božja je pravednost neograničena. Ili još bolje, upravo ovdje vidimo da je Božja pravednost Božje milosrđe. „Ovo je Sin moj, ljubljeni!“ govori Otac. A taj će Sin Očev, Sin ljubljeni prinijeti svoj život da spasi čovjeka, da spasi svakog od nas čija pravednost nije savršena.

Razmišljanje uz evanđelje nedjelje Krštenja Gospodinovog (Mt 3, 13-17)