Današnji ulomak Markova evanđelja pred nas stavlja tri mjesta na kojima boravi Isus sa svojim učenicima. Prvo mjesto boravka je gora. Kad god evanđelja spominju goru uz nju se veže pojam osame, tišine, mjesto susreta Boga i čovjeka. Često puta čitamo: 'Isus se povuče u goru na osamu i ondje se moljaše'. Danas vidimo da su zajedno proveli vrijeme na gori Isus i njegovi učenici. S gore nastavljaju svoj put Galilejom.

Drugo mjesto koje se danas spominje je put. Slika puta uvijek simbolizira naš život ovdje na zemlji, no istovremeno simbolizira i Krista ukoliko Put pišemo velikim slovom. Upravo se taj dinamizam nebeskoga i zemaljskoga susreće u današnjem evanđelju. Isus učenicima govori o svojoj smrti, o tome kako će biti predan u ruke grešnika koji neće prepoznati u njemu Sina Božjega, no On će nakon tri dana ustati. Učenici ga pozorno slušaju ali ne razumiju. No i dalje idu s njim, ali bojahu ga se išta pitati.

Nije li često i u našem život tako. Toliko toga imamo na dohvat ruke, koliko puta nam samo Isus progovara u malim svakodnevnim stvarima i preko naših najbližih. No mi ga ne razumijemo. Čak štoviše bojimo se pitati. Tada naše misli, riječi i djela počinju primati neke druge zanimacije. Počinjemo se baviti ovim zemaljskim stvarima, jer su nam nebeske nedostižne. Ili samo tako mislimo. Tako su i apostoli raspravljali o tome tko je najveći.

Zanimljivo je kako nam Marko ne otkriva o čemu učenici razgovaraju, sve dok nisu došli do kraja svoga puta. To je ujedno i treće mjesto koje se danas spominje: kuća. Isus ih upita „Što ste putem raspravljali?“ Oni ne odgovoriše, jer ih je bilo sram. No Isus je znao o čemu su raspravljali stoga im daje pouku: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Štoviše Isus je konkretan i pokazuje na primjeru djeteta. Dijete koje je maleno, iskreno i otvoreno dobru uvijek je spremno doći i pokazati da mu je stalo do tebe. Jer ono zna da je nemoćno i da treba zaštitu svog Oca.

Zapitajmo se danas: Gdje sam na svome putovanju? Što mi je tema razgovora s drugima? Razmišljam li o vječnosti? Jesam li spreman biti malen poput djeteta? Jesam li spreman služiti?

Jer mi smo već na put, no još nismo dospjeli do punine i savršenstva. Stoga zastanimo, potražimo 'svoju goru', mjesto tišine i osame, porazgovarajmo s Ocem. Budimo spremni služiti i truditi se jedni druge pretjecati u ljubavi. I sve što činimo, činimo u imenu Gospodina našega Isusa Krista. 

Razmišljanje uz Evanđelje 25. nedjelje kroz godinu (Mk 9, 30-37 ), god. B