„Što govori svijet, tko sam ja?“ pita Isus svoje učenike, kako čitamo danas u evanđelju. Iako se može činiti ne bitnim što svijet govori o Isusu, ovo pitanje ima svoju svrhu, kako za učenike tada, tako i za nas danas. Htjeli, ne htjeli, živimo u svijetu. Svijetu koji je glasan, koji viče, koji stalno iznosi svoje mišljenje i čiji glas zna često nadjačati onaj glas savjesti u čovjeku, a pogotovo onaj Božji glas koji nam se u molitvi i tišini obraća. Budući da živimo u tom i takvom svijetu, koji je ove karakteristike imao kako u Isusovo doba, tako i u naše današnje, lako upadnemo u kušnju da slušamo taj njegov glas i mišljenje o Isusu, a ne dopuštamo Isusu da nam progovori sam o sebi. Važno je primijetiti kako Isus na početku današnjeg odlomka moli u osami, a s njim su i njegovi učenici. Osama i molitva tako postaju prvi uvjet da čujemo Božji glas. Potom, kada smo se dovoljno udaljili od svijeta možemo čuti pitanje, što taj svijet u kojem živim govori o mome Bogu i vjerujem li nekad više svijetu koji za Boga ne mari ili Bogu koji mi govori sam o sebi, ako ga želim čuti?

Potom, nakon tišine i molitve u kojem su učenici sabrali misli o tome što svijet govori, slijedi ono glavno pitanje, „a vi, što vi kažete tko sam ja?“ Pustimo sada svijet i njegove priče, Bog želi čuti naše mišljenje, svakoga od nas u molitvi koju s nama započinje i u kojoj s nama razgovara. Primijetimo kako, kada se pitalo za svijet, mnogi od učenika bili su spremni dati odgovor, međutim kada ih se pitalo za njihovo mišljenje, nastao je tajac. Jedini koji prihvaća pitanje i daje odgovor Isusu jest Petar, govori mu da je „Krist- Pomazanik Božji!“ I to je u redu. Ne znati odgovor na ovo pitanje nije problem, htjeti se zvati njegovim učenikom, a ne htjeti imati odgovor na ovo pitanje, predstavlja problem, za nas i naš duhovni život. Zato smo i pozvani u molitvu s Isusom, da uvidimo kako možda mi sami ne znamo tko je Isus i da je vrijeme da ga upoznamo i prepoznamo u svome životu.

Isus potom nastavlja govoreći o sebi, što ga čeka, što mora proći, a što mora napraviti i onaj koji njega želi slijediti. Ne ostavlja nas u mraku, ne ljuti se što možda nemamo spreman odgovor, niti ga muči što nemamo spremnu odgovarajuću titulu za njega. On je tu da se s nama upozna, makar mu možda nije prvi put da s nama sjeda kako bi nam se predstavio. Njemu je važno da smo tu, u osami i molitvi, spremni čuti njegovu Riječ. Pokušajmo danas čuti što nam Isus govori, te dati mu odgovor na pitanje koje nam u srcu postavlja.

Komentar uz evanđelje XII. nedjelje kroz godinu (LK 9, 18-24); god. C.