Nakon poziva prvih učenika i početka javnog djelovanja Isusa je počeo slijediti silan svijet.  Mnoštvo je išlo za Isusom i on uziđe na goru i poče ih poučavati. Govorio im je ono što mi danas poznajemo kao blaženstva. I tada dolazio ono što današnja nedjelja pred nas stavlja. Nakon što je poučio narod tko je zapravo u ovom svijetu blažen i blagoslovljen, Isus se obraća učenicima i govori im kakav treba biti njegov učenik, odnosno kakav ne treba biti.

„Vi ste sol zemlje“, „vi ste svjetlost svijeta“ kaže Isus učenicima. Sol je ona koja hrani daje okus jer bez soli hrana je bljutava. Sol čuva hranu od kvarenja. Svjetlost razbija tamu, omogućuje čovjeku da vidi, da vidi bolje i jasnije, da uočava detalje, da se može kretati u prostoru. Svjetlost odnosi strah i donosi sigurnost. Učenik treba biti sol zemlje i svjetlost svijeta. Učenik treba davati okus svijetu, onu zadnju notu, zadnji dašak svoga duha koji će usmjeravati bližnje, društvo i svijet. Učenik treba donositi svjetlost, biti svjetlost, treba biti onaj koji razbija tamu svijeta, koji svima koji su u tami pokazuje put, pomaže im da uvide gdje se nalaze, u kakvim okolnostima žive. Učenik treba pomoći ljudima da vide bolje i jasnije svoj život, svoju svakodnevicu, svoje probleme, boli i radosti.

Ako sol obljutavi ona gubi svoj smisao. Čista sol ne može obljutaviti. Samo ona sol koja je nečim uprljana, u koju je unesena nekakva nečistoća, nešto što joj ne pripada može obljutaviti. Ako učenik zaboravi da je njegova zadaća da bude sol zemlji, a ne da i sam postane zemlja, on će izgubiti smisao. On više neće moći davati okus ovome životu. On neće ljudima pomagati da se čuvaju od pokvarljivosti ovoga svijeta.

Ako se svjetiljka stavi pod posudu, ona ne može ništa osvijetliti. Ona ne može pokazati put, niti pomoći da se jasnije vidi. Njezino svjetlo ostaje ispod posude sve dok se potpuno ne ugasi. Učenik ne može biti učenik samo „pod posudom“. Ako je učenik kad i gdje ga nitko ne vidi, onda on gubi svoj smisao. Učenik koji je sakriven od očiju drugih i ostaje učenik Isusov samo u svojim privatnim krugovima gdje sebe neće izložiti, prestaje biti učenik. On se gasi kao svijeća koja se stavi pod posudu. Učenik treba svjedočiti i tako rasvjetljavati svijet u koji je poslan, donositi drugima sigurnost u Božju ljubav, a ne svoje učeništvo skrivati od očiju svijeta. Učenik koji skriva da je Isusov učenik jest kao onaj koji obljutavi jer je htio biti od zemlje, a ne čuvati zemlju da se ne pokvari.

Svatko tko uistinu želi biti Isusov učenik trudit će se da njegova dobra djela osvjetljuju svijet, da pokažu svijetu put, da svijetu daju okus i da ga čuvaju, ali ne da bi mu se drugi divili. Učenik nastoji u jednoj želji: kad svijet vidi dobra djela, kad vidi svjetlost i okusi sol, da taj svijet proslavi Oca koji je na nebesima.

Razmišljanje uz evanđelje V. nedjelje kroz godinu (Mt 5,13-16) god. A