Ivan i Jakov pristupaju Isusu pitajući ga: „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo. Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“

Jedan od odgovora koji im je Isus uputio snažna je provokacija i za nas danas: „Nije tako među vama!“ Imaš pravo Isuse, nije tako među nama. O kad bi bilo samo tako među nama. Ali među nama je još i gore. Ne samo da tražimo prva mjesta već tražeći ih istovremeno budno pratimo „položaje“ drugih kako nas ne bi prestigli. Tako čineći pokazujemo da još uvijek ništa nismo razumjeli. Nakon što si treći put najavio svoju muku i trpljenje, tvoji učenici imali su poglede uperene prema vlastitoj slavi. Mi smo danas svjedoci tvoga uskrsnuća i slave koja je prošla preko križa i služenja. I opet bismo tako rado izbjegli, u konkretnom životu, sve što je vezano uz te dvije riječi. Da, htjeli bismo slavu, htjeli bismo ugled, htjeli bismo uspjeh….i dok nam se život vrti oko htjeli bismo ti nam darivaš sama sebe na križu. Tvoja slava zasjala je na tom prijestolju milosti, dok su te zdesna i slijeva okruživali razbojnici. I što se prije i sami priznajemo razbojnicima, prije ćemo ti se približiti. Jer kako si i sam rekao, došao si služiti i život dati kao otkupninu za mnoge. Ne za prve, ne za uspješne već za grešnike, za nas razbojnike.

Koliko su tvoj odgovor razumjeli Ivan i Jakov u tom trenutku ne znamo. No, neke zgode pred kraj tvoga zemaljskoga života nude odgovor. Ivan je bio spreman ući u grob nakon Petra, dopustiti Petru da prvi dopliva do tebe, hodati iza Petra i tebe. Trenutak privijanja na tvoja prsa za vrijeme Posljednje večere u kojoj si pokazao da nas ljubiš do kraja, otkrio mu je smisao tvoga poziva na služenje. Za velike smo stvari rođeni, stvoreni smo da budemo veliki. A veliki smo onoliko koliko se naslanjamo na tvoja prsa. Tamo se rađa želja biti poput tebe i tada sve drugo postaje manje važno. Tko je to samo jednom istinski probao zasrami se svaki put kada traži vlastitu slavu. Zato, samo uporni pogled na tvoj križ i ustrajni odmor na tvome srcu raskrinkavaju našu golotinju i vode u školu ljubavi i služenja, jedinu školu u kojoj je natjecanje i pretjecanje jedni drugih najpoželjnije.

Razmišljanje uz Evanđelje XXIX. nedjelje kroz godinu (Mk 10,35-45), god. B