s. M. Tea Barnjak, FDC    27.10.2018.

Spasonosni susret - čudo ozdravljenja kao plod istinske vjere

Na putu prema Jeruzalemu, u jerihonskom kraju, odvija se susret Isusa i slijepog čovjeka Bartimeja čija se borba oko svakodnevnog preživljavanja odvijala kraj puta. Tu je pokušavao isprositi smilovanje i milostinju od onih koji su tim putem svakodnevno prolazili.

Toga je dana Isus sa svojim učenicima i silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona. Bartimej nije vidio Isusa, učenike i mnoštvo, ali je, sjedeći kraj puta, čuo da Isus prolazi. Stoga je vikao za Isusom da mu se smiluje. Mnogi su ga ušutkivali, ali to ga nije spriječilo ni obeshrabilo da još jače zavapi: Sine Davidov, smiluj mi se! Iz mnoštva se prolomio njegov glas, njegov vapaj upravljen Isusu. I Isus ga je čuo. Bartimejev je vapaj privukao Isusa. Zato se Isus, na putu kojim prolazi, zaustavlja i poziva Bartimeja. Prisutni govore slijepome čovjeku da ustane jer ga Isus zove. A on odmah baca svoj ogrtač, skače i dolazi pred Isusa koji ga pita: Što hoćeš da ti učinim? On odgovara: Učitelju moj, da progledam, a Isus odmah govori: Idi, vjera te tvoja spasila!

Evanđeoski ulomak završava akcijom koja je ujedno odgovorom na dar vida, na čudo ozdravljenja. Evanđelist pripovijest o neobičnom susretu završava riječima: I on odmah progleda i uputi se za njim. Trenutak Bartimejeva ozdravljenja istodobno je trenutak poziva da se uputi za Isusom, za Onim koji ga je ozdravio. Slijepi prosjak nakon dara ozdravljenja ne ostaje na starome mjestu, kraj puta, nego se odaziva i kreće za Isusom. Stupa njegovim putem jer je postao njegov učenik. Put je to koji vodi prema Jeruzalemu, prema mjestu očitovanja i ispunjenja Božjega nauma spasenja ljudi po ljubavi pokazanoj i posvjedočenoj u muci, smrti i uskrsnuću njegova Sina, a našega Spasitelja i Otkupitelja.

Teško je povjerovati da slijepi čovjek jednostavno odbacuje svoj ogrtač, štoviše, skače i samostalno, bez pomoći, dolazi pred Isusa. Samome slijepom čovjeku, ljudskim odnosno fizičkim snagama i mogućnostima to baš i nije lako izvedivo. Ali Onomu koga slijepi čovjek zaziva to je itekako moguće. Slijepi Bartimej prepoznao je njega kao Davidova Sina, kao onoga koji ima moć pobijediti, nadvladati, preobraziti i ozdraviti čovjekove nedostatke, nemoći, izoliranosti i etiketiranosti. U trenutku susreta Isusa i slijepoga prosjaka Bartimeja događa se čudo. Isus čini, izvodi to čudo. Ali mu ne kaže: Idi, od sad vidiš, nego mu govori: Idi, vjera te tvoja spasila! Kao i mnoge druge koje je Isus, tijekom svoga zemaljskog djelovanja, liječio i ozdravljao, i Bartimeja je od sljepoće oslobodilo ne znanje da ga Isus može ozdraviti, nego vjera da on to doista hoće i želi svaki puta kad ga to zamolimo i kada smo spremni i odvažni u svojim svakodnevnim nedostatcima i paraliziranostima prepoznati Njega koji prolazi putem, koji nam ide ususret i svakoga od nas pita: Što hoćeš da ti učinim?

Razmišljanje uz Evanđelje XXX. nedjelje kroz godinu (Mk 10,46-52), god. B

  Novosti i događanja - Sve