Početkom listopada napunilo se 18 godina od odlaska prvih sestara u Ugandu. U kolovozu 1997. pristigao je poziv iz Ugande da se ustanovi zajednica u Rushooki (Ntungamo, Nadbiskupija Mbarara), potpisan od strane župnika fra Ivice Perića, franjevca, rođenog u Bosni i Hercegovini. Poziv je bio popraćen preporukom mjesnog biskupa.

Prvih je pet sestara – Alaide Mior, Ancilla Hett, Angelica Chyla, Magna Lira Rodriguez i Vedrana Ljubić – iz Generalata 1. listopada 1998. poslao biskup Zago, tajnik Kongregacije za evangelizaciju u prisutnosti Generalne uprave, provincijalki dotičnih sestara, brojnih sestara i drugih. Iz Italije su u pratnji s. Aquile krenule 6., a u Ugandu su stigle 7. listopada.

Sjećanja naše misionarke s. Vedrane Ljubić na prve dane i početke djelovanje u Ugandi:

Najprije zahvaljujem Bogu, Crkvi i Družbi na povjerenju. Također hvala svim prijateljima i dobročiniteljima misija na svakoj podršci; duhovnoj i materijalnoj. Na blagdan Kraljice Krunice, 7. listopada 2016., proslavila sam „punoljetnost” u misijskom djelovanju u Ugandi.

Rado se prisjećam 7. listopada 1998. i onih prvih trenutaka kada sam stigla u Ugandu. Bio je to osjećaj radosti, znatiželja koga ću naći u zračnoj luci, kako će to sve izgledati, moje putovanje do odredišta, susret s ljudima…

Nas pet misionarki Družbe Kćeri Božje ljubavi izišle smo iz aviona spustile se na ugandsku zemlju. Moj pogled pao je na izgled ugandske zračne luke. Zgrada izgleda kao ona zračne luke Pleso. Fra Ivica Perić, ofm, koji nas je čekao pred zračnom lukom, rekao mi je da je oba uzletišta, ovaj ovdje i onaj u Zagrebu, gradila ista kompanija bivše Jugoslavije. Potom sam ugledala službenicu koja nas je čekala pred avionom s papirom u rukama na kojem je bilo  napisano na engelskom jeziku: Daughters of Divine Charity, tj. Kćeri Božje ljubavi. Rekla nam je sa smiješkom na licu: “slijedite me.” Pratile smo je na takozvanom VIP putu, što znači put kojim idu “very important people” = jako važni ljudi. Došle smo do prostorije gdje nas je čekao naš nadbiskup Palu K. Bakyenga.

Bogu hvala na ustrajnosti – evo, doživjeh osamnaest godina u Ugandi. Pred nama je puno posla. Svoje misijsko poslanje započesmo na zapadu Ugande. Nakon nekoliko godina odlučile smo osnovati zajednicu u Kampali, glavnom gradu Ugande. Ako Bog da, planiramo ići dalje čineći Božju ljubav vidljivom jer: “Žetva je velika.” Nama je namjera je ići  do istoka Ugande u Karamoja pokrajinu. O tome ćemo pisati  kada za to dođe vrijeme.

s. Vedrana Ljubić, FDC