Rođena 31. 0žujka 1894. godine u Kalju, u općinskoj zgradi, u obitelji općinskoga bilježnika Janka pl. Vinodolskoga i Marije r. Majdek, a krštena 22. travnja 1894. godine u kaljskoj župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela. Vrlo vjerojatno je s. Štefanija bila u rodu s poznatim svećenikom, kanonikom Vrhbosanskoga kaptola i glazbenikom Stjepanom Hadrovićem (1863. – 1934.), koji je po svoj prilici bio brat njezina oca Janka. Tome u prilog ide i podatak da je školovanje i buduću redovničku formaciju polazila u Sarajevu gdje je on tada obavljao svećeničku službu.

Osnovnu i višu djevojačku školu polazila je u Sarajevu (1909./1910. – 1912./1913.). Ušla je u samostan Kćeri Božje ljubavi 24. lipnja 1913. u Sarajevu. U novicijat je stupila  i redovničko odijelo obukla 21. studenoga 1913. u Sarajevu i dobila redovničko ime s. M. Štefanija. Prve zavjete položila je 21. studenoga 1914. u Sarajevu, a doživotne 29. srpnja 1923. godine u Sarajevu. Od 4. prosinca 1914. godine započela je obavljati učiteljsku službu na Prvoj osnovnoj školi u Zavodu Kraljice Sv. krunice u Tuzli i u toj službi – odgojiteljice i učiteljice odnosno profesorice – ostala čitav redovnički život. Diplomu za učiteljsku službu (hrvatski jezik, povijest, zemljopis i krasopis) položila je 16. prosinca 1916. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 22. lipnja 1925. godine položila je profesorski ispit za nastavnicu u građanskim školama trgovačkoga smjera, a 5. lipnja 1925. godine položila je diplomski ispit iz njemačkoga jezika. Ordinarijat Vrhbosanske nadbiskupije joj je 27. siječnja 1923. dao dopuštenje da poučava na svim katoličkim konfesionalnim nižim pučkim školama na području Nadbiskupije. Predavala je opću pedagogiku s metodikom i psihologiju, potom logiku, etiku, povijest filozofije, nacionalnu povijest, hrvatski i njemački jezik. Osim hrvatskim i njemačkim, služila se i francuskim jezikom, bavila se crtanjem te svirala glasovir i harmonij.

Od 1919. do kraja Drugoga svjetskog rata radila je u školama i zavodima: Državna osnovna škola u Legradu (16- VIII. 1919. – 26. VIII. 1922.), Privatna osnovna škola u Zavodu Sv. Josipa u Sarajevu (26. VIII. 1922. – 1- IX. 1923., 1. IX. 1924. – 18. VIII. 1925.), Privatna osnovna škola u Zavodu Sv. Augustina u Sarajevu (1. IX. 1923. – 1. IX. 1924.9, Privatna građanska i Privatna ženska građanska škola u Zavodu Kraljice Sv. krunice u Tuzli (18- VIII. 1925. – 16. VIII. 1928.), Ženska učiteljska škola u Zavodu Sv. Josipa u Sarajevu (16. VIII. 1928.- 17. VIII. 1937.), Ženska građanska škola u Tuzli (17. VIII. 1937. – 5. IX. 1938.) Privatna učiteljska škola Zavoda Sv. Josipa u Sarajevu (5. IX. 1938. -) i tu je od 2. rujna 1939. godine obnašala službu upraviteljice Škole. Položila je profesorski ispit (5. IX. 1941.) za rad u Državnoj stručnoj kućanskoj školi u Zagrebu (10. VII. 1943. – 27. VI. 1945.) gdje je imenovana ugovornim službenikom za obavljanje nastavničke službe (15. XI. 1943.). Dana 27. lipnja 1945. razriješena je dužnosti nastavnice na Državnoj stručnoj Domovinskoj školi. Tada je premještena u Petrinju u svojstvu orguljašice (10. VIII. 1945. – 8. X. 1947.), potom u istoj službi u Koprivnicu – Franjevački samostan (8. X. 1947. – 6. XI. 1952.) i na koncu je premještena u Koprivnicu gdje je također obavljala službu kućne predstojnice (5. X. 1955.). Umrla je 11. ožujka 1960. godine u Koprivnici u Domu Presvetog Srca.

IZVOR: Aanđelko KOŠĆAK, Duhovna baština Stepinčeva i Kuharićeva zavičaja. Svećenička i redovnička zvanja rimokatoličkih župa Jaskanskoga dekanata, Zagreb, 2017., str. 412-414.