Dana 16. ožujka 2017. u prostorijama Nadbiskupskog pastoralnog instituta održan je već tradicionalni susret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s redovnicama Grada Zagreba.

Nakon Kardinalovog obraćanja sestrama u kojemu je na osobiti način pozvao sestre na rast u vjeri, čuvanje i obnavljajnje spomena na trenutak vlastitoga poziva, na djelotvornu ljubav, oslanjanje na Kristov križ kao jedino čvrsto životno uporište te ih pozvao da svoj život učine trajnom euharistijom, uslijedio je drugio dio susreta koji je bio u znaku Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

O radu Sinode, sinodskim tijelima te načinu izbora članova izlaganje je održao vlč. dr. Denis Barić, tajnik Sinode. Potom su četiri redovnice članice Sinode, od ukupno devet redovnica članica Sinode, posvjedočile o svome sudjelovanju. Svoje osvrte o radu Sinode iznijele su s. Beata Prkačin, s. Marija Jozić, s. Ana Begić i s. Tea Barnjak.

Svjeodčanstvo s. Tee Barnjak, članice naše Družbe donosimo u cjelosti.

Uzoriti gospodine Kardinale,
cijenjena s. Miroslava,
poštovani Tajniče Sinode,
poštovane sestre!

Naši su životi satkani od mnogobrojnih događaja, susreta i trenutaka. Među njima postoje oni koji na poseban način otvaraju nove obzore, šire vidike, bude nadu, otvaraju mnoštvo pitanja, stavljaju nas pred nova promišljanja, potiču nas na propitkivanja življene sadašnjosti i povijesnoga trenutka koji nam je darovan te zahtijevaju od nas hrabrost i odvažnost, a prije svega otvorenost Duhu Svetomu da bismo, u povjerenoj nam službi, bili „suradnici Istine“ (3 Iv 1,8). U ovome smislu doživljavam događaj Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije na kojoj sudjelujem kao izabrana članica, jedna od osam izabranih predstavnica redovnica Zagrebačke nadbiskupije. Svjesna sam da kao članica Družbe Kćeri Božje ljubavi nisam samo njezina zastupnica i predstavnica, nego sam „glas“ svih redovnica koje žive i rade na području ove Nadbiskupije, koje se svojim predanim životom, djelima apostolata, a napose molitvom i žrtvom ugrađuju u njezin život i poslanje.

Kada je 2002. najavljena Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije bila sam tek na početku svoje redovničke formacije i nisam razumjela koje značenje ima biskupijska sinoda za jednu mjesnu Crkvu, ali sam sljedećih godina, pogotovo u vrijeme predsinodskih rasprava u kojima sam sudjelovala, promišljajući o ponuđenim nam temama, otkrivala smisao Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. U dugogodišnjoj pripremi Sinode sudjelovali su mnogi redovnici i redovnice, a među njima i pokojna članica naše Družbe s. M. Dubravka Moharić, koja je od samoga početka bila članica Središnjeg pripremnog povjerenstva, a koja je nama, tadašnjim pripravnicama i mlađim sestrama, s velikim zanosom i oduševljenjem govorila o prvim koracima u pripremi Sinode, radovala se tome događaju, poticala nas na ustrajnu molitvu za njezin uspjeh te nam tako posvjedočila svoju veliku i neumornu ljubav prema Crkvi. Pripremu Sinode pobliže sam doživjela i preko rada Tajništva za pripremu Sinode čiji su se članovi na svojim sjednicama okupljali u prostorijama našega Duhovnog centra u Granešini.

Sudjelovati na Sinodi znači participirati u povijesnom događaju Crkve zagrebačke, Crkve koja ima osobitu ulogu i značenje u crkvenoj i nacionalnoj povijesti našega naroda, a prema kojoj su na osobiti način uprte oči svih Hrvata katolika u domovini i inozemstvu. Zagrebačka nadbiskupija i svi njezini vjernici žive milosno vrijeme Sinode koja je povlašteni trenutak preispitivanja našega zajedničkog hoda. U tome važnu ulogu imaju članovi Sinode koji, aktivnim sudjelovanjem na sinodskim zasjedanjima, otvoreni Duhu Svetomu i vođeni glasom svoje savjesti trebaju dati svoj doprinos novom zamahu čitave nadbiskupijske zajednice. To je naša zadaća i obveza, a u tome nam pomažu naše redovničke zajednice i to molitvom, zanimanjem i podrškom. Zajednica kojoj pripadam ima svoje provincijalno središte u Zagrebu. Stoga mogu posvjedočiti da osjećamo svoju pripadnost i ukorijenjenost u ovoj partikularnoj Crkvi te da sestre zajednički kao i pojedinačno budno prate događanja i život u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a osobito mole za Božji blagoslov u odvijanju rada Sinode. Mnoge sestre koje žive i djeluju izvan granica Zagrebačke nadbiskupije, izvan granica naše Domovine, također se zanimaju za događaj Sinode, a isto sam doživjela i od svećenika iz drugih biskupija, te se nadaju da će njezin rad, a osobito završni zaključci pomoći svim vjernicima otkrivati i svjedočki živjeti radost pripadanja Crkvi.

Kao članica sinodskog Povjerenstva za Drugo tematsko područje Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova otajstva mogu posvjedočiti da se rad i smisao Sinode ne ispunjava samo tijekom sinodskih zasjedanja, nego se on nastavlja zajedničkim promišljanjem i radom različitih sinodskih tijela (Sinodska skupština, Predsjedništvo, Tajništvo Sinode, Sinodska povjerenstva za tematska područja, Sud časti, Komisija za provedbu glasovanja). Povjerenstva koja se imenuju za određeno tematsko područje imaju zadaću prionuti uz posao nakon sinodskog zasjedanja. Taj se posao prvenstveno odnosi na iščitavanje i analiziranje sinodskih intervenata na temelju kojih se stvaraju propozicije koje se na sljedećem zasjedanju predaju sinodskoj skupštini na izglasavanje. U toj odgovornoj zadaći ne smijemo pojedinačno i osobno staviti ispred zajedničkog i općeg, trebamo obuhvatiti sve ono dobro i korisno što je predloženo i na što je ukazano te pri tome imati u vidu ne samo sadašnje stanje i trenutne pastoralne probleme i poteškoće, nego svojim prijedlozima i savjetima pomoći Nadbiskupu da hod Nadbiskupije usmjerava u novosti života (usp. Rim 6,4).

Događaj Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije vidim kao priliku i mogućnost obnovljenoga i zauzetoga djelovanja pastira, svećenika, posvećenih osoba i vjernika laika u kojemu će izići na vidjelo „potrebe svega naroda Božjeg“ (usp. BENEDIKT XVI., Kateheza na Općoj audijeniciji, 1. listopada 2008.), a u kojemu će svatko prema svojim mogućnostima i sposobnostima činiti male korake ne obeshrabrujući se ako promjene i plodovi nisu odmah vidljivi, nego radeći u radosnoj nadi koja nikad ne postiđuje (usp. Rim 5,5).

Zahvaljujem za pažnju!

Zagreb, 16. ožujka 2017.

Božana s. Tea Barnjak, FDC