„Cvijet Biblije su Evanđelja, a cvijet Evanđelja jest Ivanovo Evanđelje“ davno je izjavio Origen, i to ne bez razloga. Dok Matej i Luka započinju svoje Evanđelje s rodoslovljem Isusa Krista, a Marko s početkom javnog djelovanja Isusa Krista – Ivan svoje Evanđelje počinje s Riječju (usp. Iv 1,1-18). I to ne bilo kakvom Riječju.

- To je Riječ koja s Bogom dijeli istu narav („U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“ Iv 1,1).

- To je Riječ koja je Božja izvršiteljica u stvaranju („Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.“ Iv 1,3).

- Na prvim stranicama Biblije ta ista Riječ izgovorena od samog Boga stvara sam život („I reče Bog“ usp. Post 1,3; 1,6; 1,9; 1,11; 1,14; 1,20; 1,24; 1,26).

- Ta ista Riječ postala je ljudsko biće u osobi Isusa Krista („I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ Iv 1,14).

Evanđelist Ivan započinje Evanđelje, vraćajući na sam početak svijeta, te povezuje s puninom vremena kada se Bogu svidjelo poslati svoga Sina Jedinorođenca. I premda su ga njegovi odbacili, nisu ga prihvatili, jer očito nije bio po njihovoj mjeri; onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja, da imaju udjela u Božjoj punini. To je dar utjelovljenog betlehemskog djeteta koji odražava beskrajnu tajnu Božje ljubavi.

Na tu ljubav smo i mi danas pozvani. Maleno betlehemsko dijete pruža ruke i prema nama danas, poziva nas da otvorimo svoja srca kako bi se on sam mogao u nama nastaniti. Poziva nas da otvorimo svoj um kako bismo spoznali logiku te iste Božje ljubavi. Poziva nas da otvorimo oči, uši i ruke za bližnjega, kako bismo vidjeli, čuli i aktivno čini tu istu ljubav vidljivu današnjem svijetu.

Nadalje, poziva nas da budemo svijetlo tamo gdje vlada mrak napuštenosti i tama grijeha. Budimo odvažni i pokažimo to svijetlo koje svijetli u nama od dana našeg krštenja. Iako je često slabo i maleno, vidljivo je u tami i bezdanu mraka. I možda baš to, naše slabo i malo svijetlo, nekome bude poticaj da zapali svoju svijeću ili nadolije ulja u već ispražnjenu uljanicu. Stoga počnimo već danas, jer vrijeme koje smo potratili ili izgubili ne možemo vratiti, možemo ga smo povjeriti Božjoj milosti. Zato počnimo danas, počnimo sada u ovom trenutku i budimo svjetlo tamo gdje nas je Bog poslao. Budimo svjetlo onima koje nam Bog stavlja na put. Jer samo ako svijetlimo možemo pobijediti tamu, u suprotnom postajemo dio tame.

A Krist, svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet – i svijet ga ne upozna. Trudimo se ne biti dio toga svijet. Nastojimo upoznati Krista, budimo svjetlo istinsko svjesni da je u nam sam Krist, sama punina Božje ljubavi.                                                                                         

s. Marija Medved, FDC

(Meditacija uz II. nedjelju po Božiću, 3. siječnja 2016., god. C)