U današnjem evanđelju opisano je kako je u vrijeme dok je Ivan krstio u narodu bilo živo iščekivanje Mesije. Stoga su i mnogi od onih koje je Ivan krstio bili zaokupljeni pitanjem nije li on možda Krist. Evanđelist Luka nam ne opisuje kakvog to Mesiju narod očekuje, ali nam u današnjem ulomku otkriva identitet Onoga kojemu Ivan nije dostojan odriješiti obuće na nogama. Mesija kojega narod očekuje biva opisan i najavljen glasom s neba: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3,15–16.21–22).

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist

Ivan Krstitelj je u pustinji naviještao krštenje kao znak obraćenja, oproštenja grijeha i promjene života. Narod koji ga je slušao spoznao je da se oproštenje ne događa obavljanjem ritualnih radnji u Hramu i prinošenjima mnogobrojnih žrtava, nego isključivo promjenom života na koju poziva sam Bog. Slušajući Ivana narod je povjerovao njegovim riječima. U tome neobičnom proroku koji je obitavao u pustinji oni su prepoznali Krista. No Ivan odmah otklanja tu njihovu sumnju te govori: Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ivan je krstio uranjanjem u vodu koja je simbol potpuna očišćenja života. Krštenje Ivanovo bilo je jednokratno, primalo se samo jednom, stoga više nisu bila potrebna obredna pranja kako bi netko ponovno zadobio milosno stanje. Ivan najavljuje Mesiju i otkriva njegovo poslanje: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Kao da želi reći: Ja sam vas uranjao u vodu kao znak promjene života radi otpuštanja grijeha, a On će vas natopiti božanskim životom.

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus

Ova konstatacija pobuđuje logično pitanje: Zašto se Isus dao krstiti? Znamo da Isusu nije bilo potrebno krštenje jer nije imao grijeha. Za narod i pojedince krštenje je istodobno označavalo kraj i početak. Ono je označavalo kraj staroga života, umiranje prošlosti kako bi mogli započeti novi život. I za Isusa je krštenje bilo simbol smrti, ali ne zbog grešne prošlosti nego zbog prihvaćanja buduće smrti koja se imala dogoditi. Za Isusa krštenje znači prihvaćanje smrti iz ljubavi prema Ocu kako bi mogao ispuniti ono zbog čega ga Otac šalje, a to je spasenje ljudi.

I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Lukino evanđelje ima jednu osobitost: ono rado opisuje Isusa u molitvi. U današnjem ulomku u trenutku dok Isus moli nebo se rastvara, a kao odgovor na njegovu molitvu na nj silazi Duh Sveti. Rastvaranje neba označava početak Božje objave koja je manifestirana u slici i glasu: silazi Duh Sveti i čuje se Očev glas. Otac potvrđuje Isusa, svoga Sina: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! Bog je potvrdio svoju prisutnost u Isusu, a narod je pozvan Isusa prihvatiti. Nakon ove potvrde Isus kreće putem Sluge koji je poslan da ponese grijehe naroda te da izbavi i otkupi narod od ropstva grijeha.

s. M. Tea Barnjak, FDC

Razmišljanje uz blagdan Krštenja Gospodinova (Lk 3,15–16.21–22), god. C