Današnje evanđelje (Lk 1,39-45) pred nas stavlja susret dviju majki. Marija, čuvši od anđela da je Bog zahvatio i u Elizabetin život, hita u Gorje u susret svojoj rođakinji. Želi s njome podijeliti radost, ali i nesigurnost i bojazan. Ljudi čeznu za takvim susretima koji obogaćuju, gdje se od drugoga ne očekuje ništa, nego se želi usrećiti, podijeliti vlastitu sreću i mir s drugima.

Marija je odabrana da bude majka Sina Božjega.Bog unosi novinu u njezin život, preokreće njezine planove, zbunjuje ju. Marija nas uči vjeri u Božja obećanja i potiče da i mi na Božji poziv – unatoč nejasnoćama, strahu, sumnjama i neslaganju s vlastitim planovima, trebamo odgovoriti „DA!“.

Marija ulazi u Elizabetinu kuću, pozdravlja je i već od samog pozdrava zaigra joj čedo u utrobi. To više nije susret dviju majki, to postaje susret Mesije i njegova Preteče. Blagoslovljeni plod Marijine utrobe unosi radost u Elizabetinu kuću. Ona se napunja Duha Svetoga i kliče iz svega glasa: „Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ Elizabeta razumije objavu koju je Marija primila, ona je prva koja je posvjedočila Gospodinovu prisutnost u svijetu. Elizabetine riječi potvrđuju ono što je Marija iskusila u susretu s anđelom i Marija nakon te potvrde pjeva svoj Magnificat.

Molimo da nas Gospodin ispuni spremnošću i velikodušnošću srca da poput Marije, s ljubavlju, prihvaćamo Božje planove i zahvate u našem životu.

s. M. Ema Škriljevečki, FDC