Prvo žalosno otajstvo: Koji se za nas krvlju znojio

Noć prije svoje smrti Isus se znojio krvavim znojem. Bio je to trenutak napasnika koji ga je pokušavao navesti da napusti Oca i da misli još samo na sebe. Ali Isus se odupro zlome predanjem i poslušnošću Ocu: „Oče moj, ne moja volja, nego Tvoja neka bude“. I naše su blažene mučenice osjećale strah od tame, nasilja i moći zla. Ipak, vjerovale su da je Bog uistinu Bog, da je Spasitelj uistinu Spasitelj. Znale su da je posvemašnja poslušnost Ocu, koji nas želi isključivo na putu dobra, jedini način da nadvladaju silinu zla koja ih je okružila. Gospodine, daj i nama takvo pouzdanje i osnaži nas kada nam se čini da je zlo previše snažno, a spasenje odviše daleko. Ne daj da, dok se suočavamo sa silama zla, posumnjamo u pobjedu Uskrsloga!

Drugo žalosno otajstvo: Koji je za nas bičevan bio

Isusa su zavezali i bičevali. Isus nije uzvraćao, niti je mrzio. Njegovo srce nije pristajalo na zlo nego je odlučno prianjalo uz opraštanje i dobro. Molio je za one koji mu čine zlo. Nepravedno optužene, primajući udarce – teške riječi, cinične primjedbe, oštar govor i hladnoću – koračale su Drinske mučenice romanijskim bespućima. Iako izgubljene, znale su kojim putem ići. Nisu uzvraćale svojim progoniteljima već su za njih molile i blagoslivljale ih. Gospodine, pomozi nam da na zlo ne uzvraćamo zlom, da se ni pod kojim uvjetima ne damo pobijediti zlom, nego da dobrom nadvladamo zlo.

Treće žalosno otajstvo: Koji je za nas trnjem okrunjen bio

Vojnici su izrugali i ponizili toga čovjeka kojega nisu poznavali ni razumjeli. Ne vide što Isus jest. Isus im čak nije ni neprijatelj. On je tek neki nepoznati čovjek, nezaštićeni osuđenik nad kojim oni imaju moć. Ponižavati je zamamno i lako, ali usmrćuje one koji ponižavaju. Poniženi Isus pobjeđuje. Oni ostaju zarobljenici razornosti vlastite zloće i sljepoće. Blaženim mučenicama nisu nepoznate ljudska okrutnost ni sljepoća nasilja. Tijekom svoga života podnijele su mnoga poniženja. Inače ne bi mogle postati slične Zaručniku koji je bio do zemlje poniženi kralj. I ne bi bile spremne izdržati posljednji napad na sve što jesu. Ostale su sve što jesu, i postale ures Neba i zemlje, slične Kristu, Kralju mučenika. Kriste, naš kralju, pomozi nam prepoznati priliku za posvećenje koja se krije u svakom poniženju.

Četvrto žalosno otajstvo: Koji je za nas teški križ nosio

Isus je sav taj teret ponio radi nas. Primio ga je već kod utjelovljenja kada se nije bojao postati čovjekom, da bi ga iznio do jeruzalemske Golgote i da bi se otajstvo ljudskoga spasenja izlilo na svako tijelo, svako mjesto i svako vrijeme. Gdje god su bile i što god su radile, blažene su mučenice nosile teret evanđeoskog služenja. No, to je teret koji oslobađa. Noseći ga, postale su spremne odložiti svaki teret i zemaljsku brigu koja ih je sapinjala i na svojoj se Golgoti posve predati u Očeve ruke. Gospodine Isuse, pomozi nam da se oslobodimo lažnih križeva koje neposluhom i grijesima navalismo na svoja leđa. Daj nam milost da nosimo križ življenja po evanđelju.

Peto žalosno otajstvo: Koji je za nas raspet bio

Predavši svoj duh, Isus je dovršio svoje poslanje. Umro je neporažen. Uspio je, nije posustao niti malaksao. Bezakonje ga nije nadvladalo. Zloća je poražena, smrt je razvlaštena i razbaštinjena, sotona je bespomoćan. Pet je sestara do posljednjeg daha slijedilo put pashalnog otajstva. Preko onoga što se ljudskim očima čini kao poraz, Isus ih je poveo do veličanstvenog dovršetka – do nebeske radosti svijetle Isusove vojske mučenika. Često nam je taj cilj skriven, a put kojim se do njega stiže čini nam se kao besmisleno odricanje od života. Blažene nam mučenice pokazuju da Isusov križni put ima smisla. Gospodine, daj nam vjerovati da i u našim životima ti možeš biti i jesi pobjednik.