"Gaudete in Domino semper! (Radujte se u Gospodinu uvijek!)". Treća nedjelja došašća nosi naziv prema ovoj ulaznoj pjesmi koja je uzeta iz poslanice Filipljanima (Fil 4,4-5). Ovim se usklikom najavljuje i posvješćuje blizina Božića.

Koliko smo puta u svome životu čak i nehotično i nesvjesno Bibliju doživjeli kao sumoran spis prepun zapovijedi, zabrana, čudnih odredbi i mnogih suprotnosti. I svaki puta kada smo samo kroz tu i takvu prizmu promatrali Sveto pismo bili smo potpuno u krivu. U cijeloj se Bibliji nijedan poziv ne ponavlja toliko puta kao poziv na radost. Riječ radost nalazimo oko 300 puta u Svetome pismu.

Liturgijska čitanja današnje nedjelje (Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18) progovaraju o radosti. U prvome čitanju prorok Sefanija (3,14-18a) navješćuje: »Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!« U odlomku iz Knjige proroka Sefanije uočavamo govor o dvostrukoj radosti. Prorok kazuje da se ne radujemo samo mi zbog Gospodina jer nas je izbavio o oslobodio od osude i propasti, nego se i Gospodin raduje zbog nas: »On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.« Ovime se potvrđuje da Bog ne želi smrt i propast čovjeka. On želi svakoga čovjeka pročistiti da bi mogao živjeti u radosti, štoviše da bi mogao kliktati od radosti. Bog se raduje nama, raduje nam se i uvijek ispočetka obnavlja svoju ljubav prema nama. Kad smo mu blizu raduje se jer prianjamo uz njega, a kad smo daleko od njega raduje se te svojom radošću obnavlja ljubav prema nama tragajući za nama i čekajući na nas.

Pavao u poslanici Filipljanima (4,4-7) također govori o radosti. Apostol opetovano poziva Filipljane: »Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!« Pavao je obuzet silnom radošću zbog Gospodinova skorog dolaska. Stoga ohrabruje i sokoli svoje slušatelje da očituju svoju blagost i da ne budu ni za što zabrinuti. On ih poziva da usvoje radost kao životni stav. Radost je to koja je obojena iščekivanjem, a ono je pak poziv na život u nadi, a ne u strepnji. »Gospodin je blizu!« Ovaj usklik proizlazi iz sigurnosti da nam Gospodin u svemu što proživljavamo uvijek ide ususret. A kad nam netko ide ususret spontano se rađa pitanje: »Što mi je činiti? Kako se mogu najbolje pripremiti za susret? Kako dočekati Onoga koji dolazi?«

Današnji evanđeoski ulomak daje odgovor na pitanje (Lk 3,10-18): »Što nam je činiti?« Mnoštvo, carinici i vojnici postavljaju Ivanu isto pitanje dok ih je krstio vodom obraćenja: »Što nam je činiti?« Svakoj skupini Ivan daje precizan odgovor. Mnoštvu govori da podijele ono što imaju (haljine i kruh) s onima koji nemaju. Carinicima pak govori da ne utjeruju više nego što im je određeno, a vojnike opominje da ne čine nasilja, da ne prijavljuju nikoga krivo i da budu zadovoljni plaćom. Isto pitanje upućeno Ivanu upućeno od različitih skupina bilo je usmjereno na aktivnost, na djelovanje. Ljudi su očito bili zbunjeni i nesigurni u konkretnome životu i trebali su konkretne upute kako bi pravilno vršili svoje čine prema Bogu i prema bližnjima.

I mi se danas pitamo: »Što nam je činiti?« Opterećeni smo poslom, efikasnošću, aktivizmom, postajemo radoholičari. Možda bi bilo bolje da se upitamo što bismo trebali prestati činiti jer naš život nije samo zbir djelovanja. Svim našim djelima i djelovanjima bi trebalo prethoditi vrijeme molitve, razmatranja, promišljanja kako bismo djelovali na temelju i iz uvjerenja, a ne zato da ispunimo neku očekivanu kvotu.

Što nam je činiti? Gospodine, danas te molim da uistinu spoznamo što nam je činiti. Daj da u svemu što činimo budemo radosni. Pomozi nam da donosimo plodove dostojne života kršćana, plodove pravednosti i ljubavi. Neka naša djelovanja i nastojanja ne budu puko izvršavanje zapovijedi, nego mjesta očitovanja radosti jer si ti sam uvijek djelatan i prisutan u našim životima, i onda kad smo mi odsutni od tebe. Tvoj dolazak neka uvijek bude uzrok i izvor naše radosti.

s. M. Tea Barnjak, FDC