U nedjelju, 27. kolovoza, sestre Kćeri Božje ljubavi iz zajednice Bl. Alojzija Stepinca u Dugom Selu, proslavile se 25. godina od dolaska sestara u župu Sv. Martina biskupa.

Na svečanom euharistijskom slavlju, koje je predvodio župnik preč. Ivan Valentić u koncelebraciji sa preč. Vladom Bogdanom, župnikom Župe sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelini i o. Marijanom Zubakom, CPPS, uz s. Godranu Igrec, provincijalnu glavaricu, nazočile su i sestre koje su tijekom 25 godina živjele i djelovale na ovoj župi.

Uvodeći u homiliju, preč. Valentić protumačio je odlomak iz Evanđelja.

“Petar na Isusovo pitanje o svojem identitetu kaže: “Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga!” No, nama je potreban i kontekst u kojem se ovo govori. Kaže Evanđelje da je Isus došao u krajeve Cezareje Filipove. To je kraj u kojem su pomiješane različite vjere i narodi. Tamo su se nalazili Kanaanci koji su žrtvovali svoju djecu bogovima, nakon njih Grci, pa i Rimljani. Na jednom mjestu ima mnogo idola, otvorenih hramova, ljudi koji dolaze odasvud. U takvom okruženju je područje djelovanja u kojem se treba posvjedočiti Krista, koji je Sin Boga Živoga. Vidimo to i u našim zajednicama. Lako je svjedočiti vjeru u okruženju u kojem su svi skloni vjeri. Tada nam nije problem govoriti o vjeri, ali čini mi se da je mnogo više mjesta u kojima nije lako govoriti o vjeri. Možda je to u tvojoj kući, gdje je teško govoriti o Bogu, ono iskreno svjedočanstvo vjere i molitve, odnosa s Gospodinom. No, to je baš mjesto gdje treba svjedočiti. Isus baš tamo, gdje su učenici okruženi ljudima koji štuju različite bogove,  poziva da posvjedoče tko je On u njihovom životu. Ne pita ih to u tajnosti, već među takvim ljudima. Već ove riječi, braćo i sestre, ispit su nam i to jako dobar, ispit vjere. Siguran sam da smo se svi našli u situaciji kada treba posvjedočiti ono najjednostavnije, poput napraviti znak križa na sebi prije jela. Nažalost, u tom trenutku, mnogi smo zanijekali Boga. Svi smo barem jednom pali na tom “ispitu”. To je zapravo bilo iskreno svjedočanstvo. Jer, tu smo posvjedočili da ne poznajemo Boga, jer ga inače ne bismo zanijekali. Da smo u iskrenom odnosu s Bogom, zašto bi takva jedna gesta bila problem”, upitao je propovjednik.

U nastavku se preč. Valentić osvrnuo na odgovornost propovijedanja koja je upućena svima. “Svjedočenje nije samo pitanje nas koji smo svećenici, redovnici i redovnice, časne sestre. Pozvani smo svjedočiti ne samo ono što govorimo s oltara nego i onime što nosimo na sebi. Kod sestara je to vrlo jasan, vidljiv znak. (...) Taj je znak svjedočanstvo vjere i potrebni su nam u životu. Svaki vjernik je pozvan donositi Boga u ovaj svijet. Da postane posrednik između Boga i svakog drugog čovjeka”, rekao je preč. Valentić.

Na kraju euharistijskog slavlja, preč. Valentić je zahvalio sestrama na prisustvu i svemu što čine za župu te pozvao okupljene vjernike da mole za sestre i nova zvanja kako bi sestre i dalje mogle djelovati u župi Sv. Martina biskupa. 

Potom se okupljenima obratio vlč. Vlado Bogdan, koji je, kao dugoselski župnik 1998. pozvao sestre na Župu te se, uz čestitku za obljetnicu, prisjetio početka djelovanja sestara.

Na kraju je riječ zahvale uputila s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, zahvalivši Gospodinu za preobilje milosti u 25 godina življenja i djelovanja sestara u Dugom Selu. Naglasila je da će preč. Bogdan „ostati u sjećanju kao onaj koji je svojim pozivom sestara u ovu župu zapalio plamen koji gori već 25 godina. Molimo Gospodina da taj plamen nikada ne utrne. Ovim putem zahvaljujemo svima župnicima, kapelanima, suradnicima. Spomenula bih vlč. Slavka Kresonju s kojim su sestre surađivale 16 godina. Posebno hvala i sadašnjem župniku preč. Ivanu Valentiću na inicijativi i podršci u organizaciji ovoga slavlja kao i za cjelokupnu podršku koju iskazuje sestrama. Neka vas, svećenike, Gospodin prati na vašem životnom putu služenja Bogu i Crkvi, a mi vam obećajemo svoju molitvenu podršku. Hvala svim laicima koje nalazimo u blizini sestara. Hvala svim sestrama koje trenutno djeluju u ovoj župi, sestri Ankici, Željki, Tihomiri za svu ljubav, gorljivost i požrtvovnost kojom živite svoje poslanje”, rekla je Provincijalna Glavarica osvrnuvši se na dolazak sestara u Dugo Selo.

“Sestre su na poziv vlč. Vlade Bogdana došle u Dugo Selo 2. rujna 1998. Svrha osnivanja bila je pomoć u pastoralu i katehizaciji. Zajednica je bila posvećena bl. Alojziju Stepincu koji je te godine bio proglašen blaženim. Već sljedeće godine, 1999. poglavari su u Dugom Selu otvorili “mobilnu” redovničku zajednicu koja je obuhvaćala sedam sestara koje su apostolski djelovale u tri župe: Sesvete, Sesvetski Kraljevec i Dugo Selo. Tijekom 25 godina u dugoselskoj zajednici izmijenilo se 18 sestara i svaka je ostavila poseban trag u župi i srcima župljana. Posebna radost bila je izgradnja male kapelice sa Svetohraništem u njihovoj kući 21. 11. 2000. koje je postalo mjesto molitve i susreta sa Živim Isusom od kojeg su crpile snagu za zajednički život i apostolat. Sestre su ovdje bile vjeroučiteljice, pripremale krizmanike, prvopričesnike, vodile dječji zbor, animirale sviranje i pjevanje, promovirale razne pobožnosti, vodile brigu za liturgijsko ruho. Župljani su primili sestre oduševljeno kao duhovni dar i evidentno je da ta podrška ne izostaje do danas. Važno je znati da sestre svoje karizmatsko duhovno blago žele dijeliti s vama, dragi župljani, a to znači nadahnjivati se na izvoru Božje ljubavi i činiti je vidljivom u svijetu”, zaključila je sestra Gordana Igrec te na kraju zamolila za duhovnu podršku u obliku molitve za nova duhovna zvanja.