1. rujna 2019. godine, sv. misom u 11 sati u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja koju je predslavio uzoriti kardinal Vinko Puljić zajedno sa župnikom vlč. Markom Mikićem i drugim svećenicima, proslavljeno je 70 godina prisustva naših sestara u Travniku. Na slavlju je sudjelovao lijep broj sestara zajedno s provincijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec.

U svojoj propovijedi kardinal Puljić napomenuo je da su sestre iz Beča, na poziv tadašnjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, došle u Sarajevo, a onda širile svoje djelovanje i na druga područja u Bosni. Naglasio je hrabrost i dalekovidnost naše utemeljiteljice M. Franziske Lechner koja je spremno odgovorila na potrebe onog vremena. Sestre su došle u Travnik 28. listopada 1949. godine uz uvjet tadašnje provincijalne glavarice, M. Franciske Dušić, da mogu nositi redovničko odijelo.
Sestrama je bilo teško i u posljednjem ratu. Kardinal je odao priznanje sestrama koje su za vrijeme rata ostale na ovim prostorima iako je bilo mučno i teško. I danas je teško u Bosni i Hercegovini, ali je poslanje sestara svjedočiti, naviještati, služiti i ljubiti. Divan mozaik u Vrhbosanskoj nadbiskupiji su upravo redovnice s različitim karizmama. Kardinal je zaključio riječima: „Neka Božja milost i Božji blagoslov budu i u ovoj mjesnoj crkvi.“ Čestitao je 70 godina zajednici sestara u Travniku i zahvalio svim dobrim ljudima koji su prepoznali vrijednost služenja sestara.

Nakon sv. mise, sve nazočne je pozdravio i zahvalio župnik vlč. Marko Mikić. S. Anđela Brkić, predstojnica, pročitala je kratki prikaz djelovanja sestara kroz 70 godina, a potom se obratila s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, koja je zahvalila svakoj sestri koja se svojom molitvom, radom i talentima ugradila u život ove Župe i ovoga grada sa željom da se i dalje hodi u Božjoj providnosti što je i geslo 100 jubilarne godine osnutka provincije Božje providnosti. Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak u Katoličkom školskom centru Petar Barbarić gdje je nastavljeno slavlje uz čestitanje i pjesmu.

POVIJESNI PRIKAZ DJELOVANJA SESTARA KĆERI BOŽJE LJUBAVI U TRAVNIKU

„Došle su sestre Kćeri Božje ljubavi u Travnik!“ Zapisano je u kronici, 28.10. 1949.
Uboški dom, koji je od 1935. god. postojao u Travniku, bio je smješten u nekadašnju medresu na ulazu u Travnik. Broj štićenika se povećao na 150.
Upravitelj doma Hakija Alajbegović, na poticaj službenika doma Mile Vukadina, koji je prije stanovao na Ilidži i poznavao sestre, odlučio je pozvati sestre Kćeri Božje ljubavi da preuzmu rad u Domu. Budući da je u to vrijeme u BiH bilo zabranjeno nositi redovničko odijelo, tadašnja provincijalna uprava na čelu s M.Franciskom Dušić odgovara, da prihvaća ponudu, ali uz uvjet da sestre mogu nositi redovničko odijelo. Uprava doma je pristala! Dogovor je bio: „Sestre smiju nositi redovničko odijelo!“.
Na ovo veliko humanitarno, socijalno i misijsko polje rada prve sestre su došle u Travnik 28. 10. 1949.godine. Rad u domu je počeo 1.11.1949.godine. Dom je bio zapušten! Nedostajalo je sve! Kada je M.Franciska Dušić, provincijalna glavarica, vidjela tu i tešku situaciju, obratila se sestrama riječima: „Sestre moje! Ako ne možete tu bijedu prihvatiti, idete sa mnom natrag!“ .No, sestre su odlučile ostati i uz Božju pomoć nastojati ublažiti bijedu štićenicima ove ustanove. Svim silama su se trudile uljepšati i olakšati zadnje dane života ovim ljudima, i u njihova ispaćena srca unijeti barem malo nade i vedrine!

Gospodin je blagoslovio rad sestara i udijelio obilje milosti, te su često nadljudskim snagama izdržale i ustrajale u ovom teškom i zahtjevnom služenju.U prvim danima snalaženja u novoj sredini i službi, dobre travničke katoličke obitelji bile su od velike pomoći sestrama. Župnik u Dolcu, fra Stanko Karin je nesebično pomagao sestrama. Nakon napornog dana, sestre su koristile slobodno vrijeme, učile, polagale ispite i tako se osposobljavale za medicinsku službu. Uz poslove koje su obavljale u domu, sestre su se uključile u pastoralni rad u župi Dolac. Naime, sestre su svaki dan, rano u jutro pješice išle na sv. Misu u Dolac. Put od medrese, gdje su sestre radile i stanovale, do župne crkve u Dolcu nije lagan, pogotovo zimi po snijegu i ledu. Izdržati u ovom poslu, mogle su, crpeći snagu u Euharistiji!
Nakon devetnaestogodišnjeg rada i stanovanja u staračkom domu, 1968. godine sestre su uspjele kupiti i urediti vlastitu kuću, i staviti je pod zaštitu sv. Leoplda Bogdana Mandića. A kolika je radost bila, imati u svojoj kući kapelicu! Za svoj požrtvovni i neumorni rad, sestre su primale i brojna odlikovanja od tadašnjih svjetovnih vlasti. Vjerujemo da će najbolja nagrada biti Onaj komu su svoj život posvetile i u čije Ime su živjele i svojim životima svjedočile!
Rad sestara je bio prepoznatljiv kako u Travniku tako i u okolnim mjestima ovoga kraja. Sestre su se rado uključile u pastoralni rad i pomoć u župama: Dolac, Vitez, Ovčarevo, Brajkovići, Turbe i Potkraj. Plod toga rada su brojna redovnička zvanja iz ove travničke doline!

1992. izložene različitim i neugodnim pritiscima, sestre napuštaju rad u staračkom domu.! Ovo je vrijeme obilježeno teškoćama i krizama, kako materijalnim tako i duhovnim. Izložene velikoj opasnosti u vrijeme rata, četiri sestre ostaju u Travniku! Dijelile su što su imale s prognanima, tješile ih i hrabrile. Sjećamo se i teških trenutaka kada su 15. listopada 1993. u 12.30 sati u župnom stanu u Travniku, uhićeni i odvedeni vlč. Vinko Vidaković, s.Ljubica Šekerija i djelatnici.
Po završetku rata, trebalo je razmisliti kako i na koji način osmisliti i oživjeti rad sestara u Travniku. Novi izazovi! Nove potrebe! Božja providnost se i ovdje pokazala na djelu! Osnivanjem Katoličkog školskog centra,a kasnije i nekih fakulteta, ukazuje se potreba prihvaćanja i rada s djevojkama koje dolaze na školovanje u ovaj grad.
Bog se ne da nadmašiti u darivanju! Trebalo je pronaći sredstva, renovirati kuću i prilagoditi za prihvat djevojaka. Uz pomoć darivatelja, dobročinitelja, a i snalažljivošću sestara, kuća je obnovljena 2008. godine. Sestre djeluju na pastoralnom, karitativnom i socijalnom području! Posjećuju stare, bolesne i nemoćne! Pomažu duhovno i materijalno!

Danas, kada slavimo 70.godina rada i djelovanja naših sestara u Travniku, zahvaljujemo Gospodinu za svaku sestru koja je ovdje svojim životom svjedočila živoga uskrsloga Krista! Zahvaljujemo za žrtve i izgaranja koje su podnijele živeći i svjedočeći da su Kćeri Božje ljubavi! Zahvaljujemo sestrama koje su svoje živote utkale u ovu travničku dolinu i u ovu napaćenu zemlju! Zahvaljujemo Gospodinu da smo mogle i smjele biti dio Njegova spasiteljskog plana kojeg je preko sestara i njihova služenja provodio ovdje u Travniku! Molimo vodstvo Duha Svetoga u našim traženjima da mognemo vjerno ispuniti svoje poslanje kao Kćeri Božje ljubavi! Molimo pomoć, zagovor i hrabrost naših sestara blaženih Drinskih mučenica, kako bismo mogle odgovoriti novim izazovima i potrebama koje stoje pred nama!
Uvjerene smo da nas Gospodin ovdje treba, i da ćemo svojim svjedočenjem, učiniti Božju ljubav vidljivom u ovome mjestu!  
Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu!