U nedjelju 23. rujna 2018. u crkvi Kraljice svete krunice u Sarajevu kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski predvodio je euharistijsko slavlje kojim smo svečano započele proslavu otvorile jubilarnu 100. godišnjice osnutka naše Provincije Božje providnosti (1919.-2019.).

Jubilarna će godina trajati od rujna 2018. do listopada 2019.

Propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:

Draga braćo misnici!
Draga braćo i sestre!
 
Danas, otvarajući ovu jubilarnu godinu ovdje u crkvi Kraljice krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu, gdje su drage uspomene na naše blaženice Drinske mučenice, želimo u mislima poći na početke.

Sluga Božji Josip Stadler, kada je dobio poslanje i posvećenje poći u Bosnu u Sarajevo, u Vrhbosnu da osnuje nadbiskupiju odnosno da obnovi hijerarhiju, strateški je razmišljao. Možemo se diviti kako je tada imao viziju. Već prve godine svoga djelovanja ovdje vidio je da je pučanstvo nepismeno. Zato je tražio kod isusovaca u Beču zajednicu koja bi mu pomogla u procesu opismenjavanja. Isusovci su ga tada uputili na jednu mladu redovničku zajednicu koju je osnovala, sada službenica Božja, Franziska Lechner – Kćeri Božje ljubavi. I on je pošao i pozvao ih: dođite u Bosnu. Zanimljivo da tada nije bilo opterećenja kao danas, nazovimo ih „avlijska opterećenja“ – svatko svoj kutak. Ona iz Švicarske apostolat vrši u Beču; dolazi u Bosnu i Hercegovinu gdje su Turci vladali 400 godina i ostavili toliko nemilih tragova. Nije je bilo strah jer katolik je u crkvi uvijek kod kuće. I ona dolazi ovdje nacionalno i geografski neopterećena i zahvaćena evanđeoskim duhom. Dolazi ovdje u Sarajevo i započinje svoje djelovanje u travnju 1882. godine pod vrlo dragim i lijepim  geslom: Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i tako voditi u nebo. Kud ćeš ljepše geslo!

Zanimljivo je kako je Bog blagoslivljao velikodušne pregaoce! Dolazi i već u listopadu 1882. godine započinje s radom Zavod sv. Josipa. Tu su osnovane osnovna škola, ženska učiteljska škola itd. Ne mislim nabrajati sva djela, ali želim da se mislima vratimo u prošlost. Nakon Zavoda sv. Josipa već sljedeće 1883. godine osniva Zavod Kraljice sv. Krunice u Tuzli, zatim 1884. Emaus u Breškama, pa 1885. godine Josipovac pokraj Tuzle, zatim 1907. Antunovac na Ilidži pa 1911. Marijin dom na Palama. Tako je došlo do osnivanja Provincije jer je bila nevjerojatno životna brojem, a još više poslanjem, apostolatom.

Godine 1919. uspostavlja se Provincija Božje Providnosti. Ona je to stvarno i bila – ostvarenje Božje providnosti na ovim prostorima. Turci, nemile posljedice osmanlijskog carstva, prvi svjetski rat – ništa nije slomilo njihovo poslanje. Dolazimo do onoga što zapravo želimo proslaviti – uspostavu Provincije na ovim prostorima. Na žalost, nije se uspjelo do kraja provesti kako je zamišljeno, iako je 1939. osnovan Zavod Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, a onda 1940. Nazaret u Zavidovićima. Nevjerojatna širina djelatnosti! Nakon 1949. Provincija se preseljava u Zagreb.

Mi smo bili svjedoci 24. rujna 2011. da su sestre, koje nisu rođene ovdje u Bosni i Hercegovini, život položile za Crkvu u ovoj zemlji ostajući vjerne svome poslanju i zvanju.: Drinske mučenice – tako smo ih pučki jednostavno nazvali i tako ih i doživljavamo jer su na Drini krštene krvlju. Proglašene su blaženima.

Na početku obilježavanja ovog jubileja želim reći da su jubileji zato da prepoznamo svoj identitet i svoje korijenje. Zanimljiva je te žena, utemeljiteljica ove Družbe. Kakvi su principi nju nosili - možda je to najvažnije vama koje ste pošle slijediti upravo tu karizmu kako bi što bolje usvojile njezina načela:
 
- Nijedno jutro bez srdačne molitve! Nije to verglanje nego doživljaj osobnoga kontakta s Bogom.  A onda počinje posao. 
- Nijedan posao bez dobre nakane! Zašto nešto radim? Nije lako pročišćavati nakane. Koliko god mislili da radimo ono što je Božje, toliko puta ćemo s uhvatiti da se nametnula naša sebičnost i oholost. Zato je da divno njezino načelo da se nijedan posao ne započne bez dobre nakane odnosno na Božju slavu.
- Nijedno veselje bez zahvalnog pogleda Bogu! U svakom veselju treba doživjeti Boga prisutnoga. Pravo je da se kršćanin veseli. Pravo je da se veselimo, ali uvijek u Božjoj blizini.  
- Nijedna zabava a da se ne sjetiš da je Bog svuda prisutan! Jasno je da se čovjeku potreban odmor, ali je i tada potrebna Božja prisutnost. Tada nećemo zglajzati, otići mimo reda, sačuvat ćemo ono što se zove korijenje. Čovjek je čovjek – krhka roba i ne može bez boli. Zato ona divno kaže:
- Nijedna bol bez Bogu odane strpljivosti! To je tako potrebno svima nama da, kada nas zahvati bol, sačuvamo strpljivost vjerujući u Božju ljubav i providnost. Ne možemo mi živjeti jedni s drugima i jedni za druge kao zajednica, koja je škola svetosti, bez spremnosti da trpimo jedni druge. Zato ona u svom načelu kaže:
- Nijedna pretrpljena uvreda bez praštanja! Nećemo mi proći bez uvreda jer su one sastavni dio naše komunikacije. Obično nas je moguće povrijediti tamo gdje smo već ranjeni; tamo gdje smo zdravi, tamo nas ne vrijeđa. Zato je prevažno praštati da bi rane zarasle.  
- Nijedna učinjena pogreška bez kajanja! Današnji odlomak evanđelja itekako nas uči poniznosti odnosno da znamo staviti na prvo mjesto ono što je Božje. Ne dajmo se zahvatiti ohološću jer oholost je urušila prvog čovjeka i cijelo čovječanstvo. Oholost i danas truje Crkvu iznutra. Nemojte misliti da je netko od nas uspio iščupati je iz sebe. Tko god tako govori, izgovara veliku laž. Svatko od nas nosi to korijenje i svaki dan, kako Mali princ u svojoj priči kaže, to se mora čistiti. To je i zadatak svakog od nas.    
- Nijedno dobro djelo bez poniznosti! Bogu hvala da smo mogli učiniti neko dobro djelo. Ne treba ga nijekati nego ponizno priznati da mi je Bog dao mogućnost učiniti ga.
- Nijedna zapažena pogreška bez blagog suda! Tako se teško boriti s time. Sebe ćemo opravdati, ali drugoga ćemo itekako osuditi. Zato je ona divno učila kako u tom duhu odgajati zajednicu: upravo kroz tu ljubav i to ne neku ljubav u zraku nego u konkretnom realnom životu.   
- Nijednog bijednika a da mu ne udijeliš milostinju! Ako i nemam ono materijalno, imam ljudsku lijepu riječ. Ne mogu sve podijeliti jer sve nije moje, ali mogu barem pokazati da ga poštujem i prihvaćam.
Nijednog patnika a da ga ne utješiš! Nijedan bijednik ne smije osjetiti da ga odbacujemo; nijednog patnika ne ostaviti a da mu ne pružim riječ utjehe.
- Nijedna večer bez posebnog ispitivanja savjesti! Tko tako čini, sigurno ide putem svetosti. Majka utemeljiteljica ovoj je zajednici dala takvu karizmu osobnog posvećenja. A tko sebe istinski usmjeri putem posvećenja, zračit će evanđeoskim duhom. Zapamtite: tko god krene putem svetosti, imat će, kako kaže Knjiga mudrosti, toliko iskušenja jer takvi upravo smetaju zajednici. Zajednica je ponekad sklona ići putem osrednjosti. Čim netko počne koračati jačim evanđeoskim zahvatom, počinje smetati. U našim kršćanskim krugovima često se ne kritizira one urušene koji su pravili zločine, nego se nerijetko kaže: što se onaj pravi svetac. Najviše kritike iznosimo na takve, a ne na one koji prljaju crkvenu zajednicu. Zato nas je Isus itekako učio biti malen poput djeteta kako bi znali malenog prepoznati, poštivati, prihvatiti i tako odgajati.

Ovaj jubilej koji danas započinjemo divna je šansa za svaku sestru osobno ali i za cijelu Družbu: Majka utemeljiteljica dala je divna načela za ostvarenje karizme: da budemo Božja ljubav na djelu. Želim da ovaj jubilej koji započinjete istinski bude obnova svake osobno i cijele zajednice. Vjerujte: onda će i oni, koji s vama žive, doživjeti radost vjere, radost Božje providnosti i radost Božje ljubavi. Neka istinski Bog zahvati sve nas svojim Duhom. Amen.

IZVOR: www.ktabkbih.net