Današnji ulomak Markova evanđelja podijeljen je u dva dijela. U prvom dijelu, kao i obično, farizeji iskušavaju Isusa, ovoga puta u pogledu pitanja ženidbe. „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ – štoviše pozivaju se na autoritet samoga Mojsija.

         Isus i ovoga puta ukazuje na problem, te daje argumentirani odgovor. Prije svega ukazuje na okorjelost njihova srca, te upućuje na sam početak stvaranja kada se nije govorilo o rastavi. Zanimljivo je uočiti još jedan detalj, poslije, nasamo su ga to isto pitali njegovi učenici. Kao da i njima nije odmah bilo jasno. Isus i njima tumači isto. Upravo iz ovog Isusovog odgovora možemo puno naučiti i u vlastitim međuljudskim odnosima.

         Danas je više nego ikada narušeno ljudsko zajedništvo u svim oblicima, a posebno unutar bračne zajednice. Kada nastupe krize unutar braka kao da niti jedna strana ne pokušava otkriti koji je pravi problem, te se prisjetiti kako je bilo na početku. Budući da je zakonodavstvo ozakonilo put rastave, nekako se sve više vrši pritisak i na Crkvu da učini isto. Međutim kada govorimo o braku unutar Katoličke Crkve, govorimo o sakramentu ženidbe. Ovaj sakrament ustanovio je Isus Kristu s ciljem međusobnog posvećivanja u zajedničkom životu. Štoviše supružnici jedno drugom podjeljuju ovaj sakrament, te obećavaju vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti do kraja života.

         Kao da o tome ne razmišljamo u trenutku kada se pojave krize. Zapravo je dobro zaustaviti se, zajedno sagledati stvarnost, detektirati problem te se prisjetiti početka zajedničkog puta i obećanja koje su jedno drugom dali. Možda ovo zvuči prejednostavno, možda će netko reći lako joj je govoriti kada ne živi tu stvarnost. Međutim svi smo svjesni da su često puta najjednostavnija rješenja najdjelotvornija i najzahtjevnija. I je, teško je, međutim jako je lijepo kada se dogodi.

         U razgovoru s jednim gospodinom koji iza sebe ima dug staž zajedničko bračnog i obiteljskog života, potaknuo me na razmišljanje jednom vrlo jednostavnom slikom. Reče mi: kako su ljudi danas naučili stvari baciti u koš i kupit novo bez da su vidjeli može li se nešto popraviti. Tako je i u životu čovjeka, kada ne ide slijedi rastava bez da se vidi može li se nešto učiniti na zajedničkom planu.

         A Isus nam veli – sve je to zbog okorjelosti vaših srdaca. I odmah nastavlja s drugom slikom, što je ujedno i drugi dio današnjeg evanđeoskog ulomka, poziva nas da poput djece primio kraljevstvo Božje kako bi u njega mogli ući.

         Jako dobro znamo kako su djeca vrlo iskrena i otvorena u komunikaciji. Te vrlo jednostavno izgovore što ih muči, koji je njihov problem, znaju reći oprosti ili idemo se opet igrati.

Svi smo djeca Nebeskog Oca, stoga pokušajmo danas zastati nad sobom i osvrnuti se na dijete u sebi, na svoj odnos prema Nebeskom Ocu, svjesni da je Istina jedina koja nas može osloboditi i ponovno vrati u zajedništvo.

Razmišljanje uz evanđelje 27. nedjelje kroz godinu (Mk 10, 2-16); god. B.