Svake godine Prva i Druga korizmena nedjelja imaju istu tematiku. Dok nas evanđelje Prve korizmene redovito vodi u pustinju kao ekskluzivno mjesto Isusove pripreme za javno djelovanje, evanđelje Druge korizmene nedjelje premješta nas iz pustinje na brdo, na goru, gdje sam Otac iz oblaka progovara izabranoj trojici učenika: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« U pustinji je Isus sam, a na brdu je u društvu Ivana, Petra i Jakova. Njih trojicu susrećemo u svim važnim situacijama uz Isusa (usp. Mk 5,37; 9,2; 13,3).

Isusovo preobraženje (Mk 9,2-10) neobičan je događaj jer se zbiva tijekom Isusova puta u Jeruzalem gdje će biti odbačen, podnijeti muku i smrt. Samom događaju prethodi prvi navještaj muke (usp. Mk 8,31-33) te njegovo obraćanje učenicima i narodu o njegovu poslanju i identitetu (usp. Mk 8,34-9,1). Preobraženje je trenutak očitovanja Isusove slave kojoj on također, idući prema Jeruzalemu, ide ususret. Nakon odbacivanja, trpljenja, patnje i smrti Krist će prijeći u slavu. Dakle, ono čemu će učenici uskoro svjedočiti u Jeruzalemu samo je jedna etapa njegova spasenjskog djelovanja. Tek nakon njegova uskrsnuća shvatit će sve i u istini spoznati ono što su prethodno iskusili dok su ga pratili i svjedočili svemu onome što je činio tijekom javnoga djelovanja navješćujući blizinu kraljevstva Božjega i pozivajući na obraćenje. Uskrsno jutro ključ je za razumijevanje Isusova života.

U opisu preobraženja mnoštvo je detalja koji nas mogu potaknuti na promišljanje i propitkivanje. Istaknut ću samo neke od njih: izabrani učenici, prisutnost Ilije i Mojsija, Petrova izjava, strah učenika, oblak iz kojega prodire glas, Očev zahtjev, zabrana govora. A sve se ovo događa na brdu koje je u biblijskom poimanju uvijek mjesto posebne Božje blizine. Na brdo se ne može bez napora uspinjanja, kako vanjskoga tako i nutarnjega. Tek kad smo „gore“ možemo na poseban način, daleko od svakodnevnice i uhodanosti života, doživjeti i spoznati svijet i Stvoritelja. Zato je Isus izabrane poveo sa sobom na goru, same, u osamu. Samo tako su mogli doživjeti njegovo preobraženje u kojem se njegova vanjština izmijenila što iščitavamo iz opisa njegovih haljina koje su postale „sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti“. Učenici su vidjeli Mojsija i Iliju kako razgovaraju s Isusom. Mojsije predstavlja Zakon, a Ilija Proroke. Krist nije došao ukinuti Zakon i Proroke nego ispuniti (usp. Mt 5,17).

Nakon svega što su vidjeli učenike obuzima strah. Evanđelist kaže za njih da „bijahu prestrašeni“. Zašto? Zato što su vjerojatno osjećajući Božju blizinu u Isusu istovremeno osjetili i vlastitu nedostojnost, grešnost i bijedu. U tome trenutku straha i nedostojnosti zasjeni ih oblak iz kojega se zaori glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« Ovaj Isus koji se maločas pred njima preobrazio nije bilo tko nego je Očev ljubljeni Sin. Budući da je Očev Sin, učenici ga trebaju slušati. Zato silazak s brda označava novu etapu njihova života. Isusova slava više im nije skrivena. Oni moraju naučiti da se do slave dolazi samo preko križa. A put križa je Isusov put, put kojim je on prvi prošao. Jedino slijedeći Isusa i slušajući njega učenici mogu doći tamo gdje je on.

U korizmenom hodu koji nas uvijek vodi u radost Uskrsa pokušajmo i mi više i pozornije „slušati Isusa“.

Razmišljanje uz evanđelje Druge korizmene nedjelje (Mk 9,2-10), god. B