Riječ jubilej (lat. iubilaeum, grč. ἰωβηλαῖος) dolazi od hebrejske riječi jōbēl koja znači ovnujski rog. Početak jubilejske godine ili godine oproštenja u židovstvu je označavan upravo svečanim trubljenjem u ovunjski rog te je od tog obreda čitava godina dobila naziv.

U Sumeru u južnoj Mezopotamiji jubilejske su godine slavljene puno ranije nego u židovstvu, a proglašavali su ih sumerski kraljevi iako u nejednakim vremenskim razdobljima. Cilj im je bio uspostava socijalne ravnoteže i mira, te onemogućavanje pretjeranog i nepravednog bogaćenja pojedinaca, skupina i obitelji. Prodana se zemlja morala vratiti izvornim vlasnicima, opraštani su dugovi i oslobađani robovi. S obzirom da je jubilej proglašavan kraljevskom, tj. božanskom vlašću, imao je jaču snagu od pojedinačnih kupoprodajnih ugovora. Ipak, kasnije su jubilejski oprosti često svedeni samo na smanjenje poreza ili neke druge olakšice.

Ideja oprosne godine opstala je i u akadskoj i babilonskoj državi. Vjerojatno pod utjecajem Babilona, u vrijeme ili neposredno nakon babilonskog sužanjstva (587.-538. prije Krista), uvodi se i u židovstvu jubilejska godina koja je slavljena svakih pedeset godina. Nakon gorkog iskustva babilonskog ropstva u kojem je Božji narod iskusio što znači biti bez vlastite zemlje, bez hrama, bez vlastitog uzdržavanja i samobitnosti kao naroda, otvorio se novi horizont nade i oslobođenja utemeljen na Božjoj snazi, zaštiti i obećanjima. Proroštvo Trećeg Izaije donosi i tumači tu novu nadu: „Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.“ (Iz 61, 1-3a).

Prorok na Božju inicijativu proglašava godinu Božjeg smilovanja. To je božanski dar usmjeren na tri iznimna učinka: na oslobođenje, počinak i utjehu. Oslobođenje se tiče oslobođenja od fizičkih zala i ropstva, ali i od unutarnjih rastrganosti. Utjeha je preobrazba načina osjećanja i načina postojanja: od tugovanja osoba prelazi u radost, iz očaja u pjesmu zahvalnicu. Počinak je osobit Božji dar koji je izraz njegove stvaralačke, svedržiteljske i uzdržavateljske snage.

U Levitskom zakoniku postoje dragocjeni tekstovi za razumijevanje namjere godine jubileja. „Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!“ (Lev 25,8-10).

Oslobođenje

Bog želi da vjera u njega nosi njegov narod i da ima prvenstvo u odnosu prema vremenu, posjedu, poslu i odnosima. Osobe i sredstva za život ne mogu biti podvrgnute egoizmu i nezasitnosti tuđe pohlepe. Vjernik ne smije tolerirati ropstvo svojih sunarodnjaka. Jednako tako ne smije tolerirati da zbog duga ili siromaštva nekoj obitelji zauvijek bude uskraćena njezina zemlja budući da zemlja dolazi od Gospodina te je ona Gospodinov plodonosni dar čovjeku. Zemlja pripada Gospodinu, a čovjek joj ne može biti vlasnik u punom smislu riječi: „»Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene.“ (Lev 25,23)

Jubilej propituje, izaziva, tjera na prihvaćanje Božjega gospodstva, njegovih darova, ali i na zauzimanje za kulturu oslobođenja. U Levitkom zakoniku čitamo: „Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadničar. Neka služi kod tebe do jubilejske godine. Onda neka bude slobodan da ode od tebe – i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. Ta oni su moji službenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi. Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj!“ (Lev 25,39-43) „Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka odu u jubilejskoj godini. Jer Izraelci su moji službenici; oni su moji službenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaš.« (Lev 25,54-55)

Onaj tko je Božji, ne može biti rob jer ima dostojanstvo Božeg otkupljenika koje mu se ne smije oduzeti ni uslijed najvećih financijskih neprilika. Božji narod i njegovi pripadnici uživaju osobitu slobodu darovanu snažnom Božjom osloboditeljskom intervencijom. Ako ih je Bog izveo iz egipatskog sužanjstva, Bog ih smatra svojim službenicima, svojom svojinom, te ih se ne smije zasužnjiti niti ostaviti bez očevine i sredstava za život. Ove su veoma snažne potvrde ljudskih prava, veličine i dostojanstva izrečene davno prije suvremene misli o neotuđivu dostojanstvu čovjeka i o socijalnoj državi. Sva veličina i sloboda čovjeka dolazi mu od Boga i od Božje borbe za njegovu slobodu. Ako je netko Božji službenik, ne smije biti sužanj. Sve to Bog daje svome narodu već puno prije nego se dogodilo ono drugo, istinsko oslobođenje čovjeka u Isusu Kristu.

Utjeha i počinak

Dva ostala temelja i iskustva jubilejske godine jesu utjeha i počinak: „Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožđe s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe.“ (Lev 25,11-12) Riječ je o odmoru koji čovjeka vodi iskustvu Boga. Počinak je to koji ima za cilj susret s Bogom, i koji je moguć zbog dubokog pouzdanja u Božju skrb za svoj narod. Bog pokazuje da čovjek ne živi samo od svojega rada i truda nego u prvome redu od Božjih darova. Ljudski je život u Božjoj ruci. Svetkovanje subote, subotnjih godina i jubileja to svjedoči. Ta slavlja mijenjaju ritam i kvalitetu života. Ona vode čovjeka na njegove korijene, upućuju ga vidjeti izvor i razloge njegova postojanja te ga otvaraju za nove odnose i obnovljenju zauzetosti za bližnje, pravednosti, opraštanje i radost.

Utjeha o kojoj snažno govori Iz 61,1-3a vezana je za opetovano iskustvo oslobođenja naroda iz sužanjstva, ovaj put babilonskoga. Bog, proglašavajući godinu milosti Gospodnje, tješi svoj narod preko svojega proroka. Šalje proroka da radosnu vijest donese ubogima, da iscijeli srca slomljena; da navijesti oslobođenje sužnjevima i godinu milosti Jahvine; da razveseli ožalošćene na Sionu i da im dade vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna (usp. Iz 61,1-3). Utjeha je to koja se ne temelji ni na čemu drugome nego na Božjemu osloboditeljskom djelovanju i oproštenju. Bog je razlog nove radosti i nove pjesme. Ropstvo ne završava zbog vojne pobjede nego zbog Božjega smilovanja. Počinje novo vrijeme, i ono počinje upravo godinom milosti Gospodnje.

Isus

Sav će sadržaj jubilejske godine rezonirati na nepredvidiv i potpuno nov način u Isusu, Gospodinu i utemeljitelju novoga Božjega naroda, zahvaljujući kome je moguće živjeti puninu oslobođenja i počinka i imati iskustvo utjehe u svakoj vrsti pustošenja i osamljenosti. Isus na samoga sebe primjenjuje Izaijine riječi. No kaže i ovo: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11,28-30) Isus je počinak, sloboda i utjeha. On sam je rog koji proglašava godinu milosti Gospodnje koja će završiti tek u vječnosti. S njim započinje novo razdoblje oslobođenja i, osobito, oproštenja. Bog čovjeku vraća sve što je čovjek grijehom izgubio, vraća ga na njegovu očevinu, u Očev dom. Zato će u središtu kršćanskih jubilejskih godina stajati milosrđe i oproštenje grijeha kao novi put povratka u slobodu.

Svakoj generaciji u zalog pada da oživi očekivanje i traganje za Gospodinom, za novošću života u kojoj oslobođenje, utjeha i počinak predstavljaju naum Božjeg milosrđa i dobrote za svaku osobu i svaki narod. Moguće je, međutim, ispasti iz te stvarnosti. Poslanica Hebrejima nas upozorava: „Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.“ (Heb 4,1-2.11)

Crkva

U prvome tisućljeću Crkva nije slavila jubilejske godine. Papa Bonifacije VIII. uveo je slavlje jubileja, i to svake stote godine. Prvi je slavljen 1300. godine. Klement VI. uveo je 1349. slavlje jubileja svake pedesete godine, a Pavao II. 1475. svake dvadesetpete godine. Do sada je bilo trideset jubilejskih godina, od kojih je nekoliko bilo izvanrednih, a od njih su tri bile u 20. stoljeću (1933., 1967. i 1983.) i jedna u 21. stoljeću (jubilej milosrđa 2016.). Osobit je bio veliki jubilej slavljen 2000. godine.

Jubilej je veliki vjerski događaj proglašen od strane pape. To je godina opraštanja grijeha i kazna za grijehe, godina pomirenja zavađenih, obraćenja i primanja sakramenta pomirenja, a time i solidarnosti, nade, pravde, opredjeljenja za služenje Bogu zajedno s braćom i sestrama.

Na kraju dajmo i jednu jezičnu opasku. Jubilej, ispravno shvaćen u punini svojega biblijskoga i crkvenoga značenja koje smo ovdje ukratko predstavili, nije obljetnica ni godišnjica neke institucije, građevine, pa niti reda. Jubilej nije sinonim za obljetnicu. To je izraz koji ima precizno i specifično značenje. Iako se danas često neprirodno koristi kao sinonim za godišnjicu, bilo bi bolje taj izraz sačuvati za prave jubileje, a ostale društvene, crkvene i ostale obljetnice nazivati upravo obljetnicama ili godišnjicama jer one, zasigurno, nisu jubileji.

Literatura:

Crnčević, Ante (2015) Jubilejske godine i milosrđe. Nadahnuća iz povijesti u Živo vrelo 11, god.32, 2-6
Luciano Pacomio, The jubilee in the Bible, http://www.vatican.va/jubilee_2000/magazine/documents/ju_mag_01051997_p-78_en.html (stranica posjećena, 19. studenog 2017.)

IZVOR: IZ ŽIVOTA ZA ŽIVOT - Glasilo Provincije Božje providnosti, 2 (2017.), str. 18-20.