Isus je prošao Galilejom, izgonio je zloduhe i propovijedao po sinagogama jer mu učenici javiše da ga svi traže. To smo čuli prošle nedjelje u evanđeoskom odlomku. Evanđelje koje Crkva danas pred nas stavlja govori o dva čovjeka, samo dvojicu spominje. Sva je pozornost na njima. S jedne strane Isus, s druge strane gubavac. I u kojega god pogledam, potiče u meni pitanja.

Gubavac dođe Isusu, klekne i zamoli. Koliko je taj gubavac imao hrabrosti kada je, kao društveni izopćenik zbog nečistoće, prišao Isusu i kleknuo pred njega? Koliko je istinski želio i tražio pomoć kada ga niti jedna kazna koja ga je zbog toga čina mogla stići nije zaustavila u njegovu naumu? A kako ja prilazim Isusu? Mene ne priječe nikakvi zakoni o obrednoj čistoći. Mogu li ja kleknuti pred Isusa i istinski mu pokazati sve bolesti svoga srca, kako je ovaj gubavac pokazao gubu? On još reče Isusu: „Ako hoćeš, možeš me očistiti“, a koliko puta ja molim kao da svojom molitvom mogu Isusa natjerati da mi pomogne? Gubavac me danas uči hrabrosti jer je sa svojim problemom došao pred samog Isusa, ali i poniznosti jer se pokazao kakav on uistinu jest.

Kakav je Isusov odgovor? Tumačio je Zakon koji govori o strogo određenom ponašanju gubavaca kada se nađu u blizini ostalih? Otjerao gubavca, a onda su se on i apostoli dali u raspravu što je gubavac smio učiniti, a što ne? Nijedna od ovih krajnjih ljudskih reakcija nije Isusova. Gospodin Isus je na zemlji činio dobro i tome je poučavao svoje učenike. Tome poučava i nas koji se danas nazivamo i smatramo njegovim učenicima. Isus je ganut. Ganut je samom pojavom, ali i činom gubavca. A budući da je poznavao ljudska srca, vjerojatno je ganut i njegovom istodobnom hrabrošću i poniznošću. On je jako dobro vidio i znao što znači guba, i što kaže Zakon, ali ono što je rekao gubavac bila je istina koju možda on sam nije u tome trenutku poznavao kao istinu vjere u Isusa Krista, Sina Božjega. Uistinu, ako Isus hoće, on može svakoga očistiti. Isus pruži ruku, dotače ga se i kaže mu: „Hoću, budi čist!“ Isusov dodir i ove riječi očistile su gubu s ovog čovjeka. Njegove Riječi koje i ja slušam svakog dana imaju snagu ozdravljenja od bolesti. Njegov dodir dok ga primam u euharistiji i meni donosi promjenu života. Svaka me euharistija poziva da ostavim iza sebe stari život gube i živim istinu i radost novog života.

Ovdje su važni i Isus i gubavac. Hrabrost i istinska poniznost gubavca i Isusova blagost, premda je bolje od ikoga poznavao bijedu i grijeh čovjeka, stoje kao svjetlo u ovom evanđeoskom odlomku. One nas pozivaju da pristupimo hrabro Isusu, da se ne bojimo odbacivanja jer će nas on, koji poznaje svako ljudsko srce, s blagošću dočekati i neće nas otjerati. On će nas izliječiti. On će nam pokazati radost života. A onda ćemo i mi kao i ovaj gubavac okolo naviještati što nam je Isus učinio. I dolazit će k njemu odasvud.

Razmišljanje uz evanđelje VI. nedjelje kroz godinu (Mk 1, 40-45), god. B