Evanđelist Marko danas pred nas stavlja Isusa koji moli i rad. Njegov rad odnosi se na ozdravljenje Petrove punice i svih onih koje su mu donosili da ih se dotakne. Isus je istjerivao zloduhe te im istovremeno zabranio govoriti jer su ga znali.

Međutim, njegov dan započinje vrlo rano. Evanđelist Marko ističe „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.“ Biti u prisutnosti Božjoj, biti s Bogom, razgovarati s njim moguće je jedino u tišini. Često puta kada govorimo o sabranosti i tišini kao preduvjetima za molitvu ostajemo na vanjskoj razini. Tišina oko mene. Naravno i ona je važna. Međutim potrebno je znati stvoriti tišinu unutar sebe. To je veći izazov koji se pred nas stavlja. Koliko samo puta sami sebe ulovimo u mislima koje lutaju daleko od srca i Boga kada odlučimo moliti. Koliko se samo puta u nama rode tako dobre ideje za vrijeme molitve. A sve je to zapravo buka u nama koja nam ne dopušta sabranost duha. Stoga je vrlo važno znati stvoriti tišinu u sebi. Dopustiti Bogu da on sam progovori u nama, da nam se obrati. Istina za to je potrebna i tišina oko nas, no nikako ne smijemo zaboraviti tišinu u sebi.

Isus ustaje rano, izlazi iz kuće i povlači se na osamu. Za taj čini privlači ga ljubav Očeva, on čezne za zajedništvom. Poziv je to upućen i nama. Ima li u mom danu mjesta za Boga? Koliko vremena posvetim molitvi, razgovoru s Bogom? Koji dio dana darujem Bogu? Isus nam vlastitim primjerom zacrtava put kojim nam je ići.

Jutro, početak dana treba biti posvećen Bogu. Prve misli trebale bi biti usmjerene na Boga i prema Bogu. Tada će, i samo tako, naš dan imati smisla. Tada će i naš posao biti drugačiji, naši odnosi s bližnjima bit će puno pažljivi i velikodušniji. To je put sve većeg suobličavanja Kristu.

Pitanje osame. Danas ju je ponekad tako teško naći. Toliko toga nam je dostupno, toliko nas stvari pritišće sa svih stana. Živimo tempom života koji često puta nadilazi naše sposobnosti i bitno utječe na kvalitetu života. Tvoja osama ne mora biti odlazak nekamo daleko. Ona može biti u tvojoj sobi, u tvom uredu, tamo gdje si svakodnevno prisutan. Stvori mali kutak za Boga, zapali svijeću. Neka ti Biblija bude na dohvat ruke. Odaberi dio dana, odredi vrijeme kada želiš moliti i pokušaj tom vremenu ostati vjeran.

Evo nam idealne prilike za vježbu. Korizma je ispred nas. Pokušajmo se u ovoj korizmi vježbati u molitvi. Neka to bude mala askeza, vježba iz ljubavi prema Bogu. Pronađi mjesto i vrijeme kada ćeš biti nasamo s Bogom. I pokušaj ostati vjeran tom vremenu – četrdeset dana. Po mogućnosti neka bude jutro, početak dana. Dopustimo Bogu da on bude 'broj jedan' u našem životu.

Razmišljanje uz evanđelje V. nedjelje kroz godinu (Mk 1, 29-39), god. B