Oprosti mi, Isuse…

…što dolazim za tvoj stol, a tebe ne primjećujem.

…što s učenicima raspravljam tko je od nas najveći ne odazivajući se na tvoj poziv služenja.

…što s Petrom kad su teški dani i ja malakšem u vjeri.

…što ne učvršćujem svoju braću u trenutcima patnje.

…što tebe zbog mene među zlikovce ubrojiše.

…što u trenutcima žalosti ne molim, već dopuštam da me žalost preuzme.

…što sam te s Judom izdao poljupcem.

…što u borbi za pravdu mačem udaram.

…što pokraj tebe i dalje služim raznim „velikim svećenicima“.

…što te se bojim slijediti izbliza pa ostajem daleko.

…što se grijem na tuđim vatrama, s Petrom govorim da te ne poznajem, a onda gorko plačem.

…što te sa čuvarima udaram i zapitkujem iskušavajući tvoju ljubav svojim ucjenama i prohtjevima

…što ti na tvoju riječ ne vjerujem, a na tvoja pitanja ne odgovaram, bojeći se onoga što mi želiš reći.

…što se kao Pilat ni ja nisam znao zauzeti za istinu.

…što grijehom i neistinom i ja vičem s raspuštenom svjetinom: „Pusti nam Barabu!“

…što svojim grijehom jasno govorim: „Raspni ga, raspni!“

…što s Pilatom donosim krive presude dopuštajući da me zagluši buka mnoštva.

…što nakon osude na smrt zaboravljam plakati nad svojim grijesima.

…što ne znam moliti kako ti razapet na križ moliš: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“

…što zaboravljam reći sa satnikom: „Zbilja, ovaj čovjek bijaše pravednik!“

…što ne povijam tvoje tijelo u onima koji su bijedni, ranjeni, ispaćeni, potrebni moje ljubavi.

…što ostajem zagledan u grob, a ne okrećem se prema istini uskrsnuća, prema istini da si mi već oprostio.

Razmišljanje uz Evanđelje Nedjelje Muke Gospodnje (Lk 22,14 – 23,56) god. C