Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Na toj je njivi, koju je pripremao, uzorao, potanjurao, navodnjavao, sva njegova muka, sav trud i rad. Na njoj prolaze njegovi dani. Posijao je i sjeme, a ipak tu nije sve završeno. Sjeme jest u zemlji, ali briga onoga koji sije tek je sada na vrhuncu jer on mora mirovati do žetve. Ne tjera na silu pšenicu da naraste niti zaustavlja rast kukolja. Takva njegova radnja bila bi nasilna pomoć  koju bismo mi danas shvatili kao otrov protiv kukolja koji truje i samu pšenicu. Sijač miruje i čeka žetvu. Raduje se kiši koja zalijeva, suncu koje grije i vjetru koje ga ljuljajući osnažuje. To je sijačeva vjernost i nada, on i dalje bdije, ne prestaje. U toj vjernosti i nadi prepoznajemo Gospodina koji sije svoju Riječ na svojoj njivi. Po toj se Riječi rađaju sinovi kraljevstva nebeskoga koji su kao pšenica. Gospodin bdije, vjeruje i nada se. On strepi nad svakim posijanim sjemenom, nad svakim svojim sinom ne zaboravljajući kukolj koji sije neprijatelj. Zna da bi nasilnom pomoći i pšenicu osakatio. Jednostavnije, čupajući kukolj i mičući svaki problem i teškoću Gospodin bi osakatio čovjeka jer čovjek više ne bi imao slobodu da bira. Pšenica koja naraste i izbori se za mjesto pokraj kukolja bogatija je, zlatnija. Tako i čovjek. Ako i pokraj zloga koje se oko njega zbiva u slobodi svojoj bira dobro, njegovo je dobro čvrsto, na dubljim temeljima.

Pustite nek oboje raste do žetve. Dospuštajući da i kukolj ostane, Gospodin daje priliku da se obrate i onima koji nisu izrasli na novi život po njegovoj Riječi. Rastući uz dobro sjeme, oni sami mogu postati dobri. Oni sami mogu postati pšenica. Da bi čovjek postao kao pšenica iz Isusove prispodobe mora se truditi, mora nastojati biti dobar. Ista je stvar s onim koji želi ostati pšenica. Da bi ostao pšenica mora se truditi, mora nastojati biti još bolji. Time jedan drugome pomažu. I tako sve do žetve. Žetva je posljednji sud. Sve dotad imamo vremena da postanemo dobri, da postanemo još bolji. Kad u vrijeme žetve Otac nebeski odvoji kukolj od pšenice, svi oni koji su se trudili biti dobri, svi koji su izrasli u pšenicu po svojoj dobroti zasjat će poput sunca u kraljevstu Oca svojega.

Razmišljanje uz evanđelje XVI. nedjelje kroz godinu (Mt 13,24-43), god. A