Današnje evanđelje pred nas stavlja sliku uskrsnuća. Isus je uskrisio Jairovu kćer, djevojčicu koja imaše dvanaest godina. Prema židovskom običaju djevojčica je bila na pragu punoljetnosti. Njezin otac, sav zabrinut za život svoje kćeri, dolazi Isus s jednostavnom molbom: „Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!“ Isus bez i jedne jedine riječi pođe za njim. Ovdje vidimo ljepotu i svu snagu iskrene i jednostavne molitve. Ponekad se i sami zatečemo pred Gospodinom, s koliko samo riječi mu objašnjavamo što nam je i što bismo trebali. Kao da nam nedostaje vjere. Jair je stao pred Isusa i u dvije rečenice objasnio svoju situaciju. S punim povjerenjem i pouzdanjem u Isusa, da je samo on u mogućnosti spasiti njegovu ljubljenu kćer.

Daljnji tekst evanđelja pokazuje brižljivost i nevjeru Jairovih slugu koji ga obavještavaju da mu je kći umrla, te da ne treba mučiti Učitelja bespotrebnim dolaskom, jer i onako više ništa ne može učiniti. Isus je čuo razgovor Jaira i njegovih slugu i ovoga puta mu reče: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Isus mu pruža utjehu, ne dopušta da ga svlada tuga. On u njemu budi vjeru. Onu istu vjeru s kojim je došao pred njega da mu ozdravi kćer.

I gle! Ušavši u sobu u kojoj je ležala mrtva djevojčica, Isus je primi za ruku govoreći: „Talita, kum!“ što znači „Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“ I ona usta. Isus im zapovjedi da joj daju jesti. Predivne li slike! Ovim čudom Isus potvrđuje da je Bog živih, a ne mrtvih. Tako će biti i o našem uskrsnuću. Međutim, potrebna je vjera! Zahvaljujući velikoj vjeri Jaira, njegova kći je oživjela. Ova slika današnjeg evanđelja podsjeća na slijed slavlja sakramenata krštenja i potvrde. Na krštenju, kršteni smo u vjeri svojih roditelja, a sakramentom potvrde ulazimo u 'punoljetnost' svoje vjere, postajemo punopravni članovi Crkve, svojom vlastitom vjerom svjedočimo da smo Kristovi. Djevojčici je bilo dvanaest godina, na pragu punoljetnosti iskusila je neizmjernu Božju ljubav.

U prvom čitanju Knjige Mudrosti čitamo: „Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.“ Predivnog li poziva! Koliko samo Bog ima povjerenje u nas kada nam daje ovako uzvišeni poziv, koliko li nas samo ljubi i voli. Obnovimo danas u sebi vjeru u kojoj smo kršteni. Vjera je temelj našeg uskrsnuća. Poslušajmo riječi koje nam Isus danas upućuje: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Bogu je SVE moguće.

Razmišljanje uz Evanđelje XIII. nedjelje kroz godinu (Mk 5, 21-43), god. B