Posljednjih tjedana slavili smo čudesan događaj Božje dosjetljive, nježne, suosjećajne ljubavi. Divili smo se malome Djetetu, u njemu prepoznavali Božjega Sina – Riječ Božju koju nam je Otac darovao da nam ispriča sve o sebi i da mu mi napokon povjerujemo. Ivanovo evanđelje koje nas danas vodi u Kanu Galilejsku stavlja pred nas prvo znamenje koje Isus čini da učvrsti našu vjeru. I mnoga druga znamenja zapisao je Ivan da vjerujemo da je Isus Sin Božji i da vjerujući imamo život u imenu njegovu (usp. Iv 21,30-31).

Pitanje vjere koja vodi istinskom životu neraskidivo je vezano uz Isusovo uskrsnuće. Zato nas početak današnjeg evanđelja podsjeća na temelj naše vjere – TREĆI DAN: Trećega dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. (Iv 2,1). I ne samo na temelj, već i na naš cilj: slika svadbe svjedoči da Bog svakog od nas zove za svoj stol, na gozbu koju on sâm za nas priprema. Koje li neopisive radosti i nemjerljivog dara – biti pozvan i sjesti za stol u zajedništvu Presvetog Trojstva!?

Znamo da se na svadbu ili neko slavlje ne ide bez dara. Što ćemo Bogu odnijeti? Što pripremiti? Što mu je potrebno? Što bi Bog želio? Možda bismo bez puno razmišljanja rekli: Pa dovoljna je vjera! No, ne zaboravimo uz vjeru donijeti i kamenu posudu svoga života. Kakvi god da jesmo, Bog nas ne želi bez nâs samih. Uvjerava nas u to i čudo u Kani: A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. (Iv 2,6-7).

Isus je potom pretvorio vodu u vino. U kamenim i starim posudama dogodilo se nešto novo. Usudimo se povjerovati da Bog može i želi naše ustajale živote preobraziti svojom novošću. Trgnimo se i potrudimo učiniti samo prvi korak, napuniti posude do vrha vodom. Isus će učiniti ostalo. Ali učinimo i mi onoliko koliko je do nas. Učinimo ono malo, a Bog će od toga učiniti puno. Pa trećeg je dana od našeg propadljivog tijela učinio nepropadljivo, smrtno tijelo ovio je u besmrtno, prolaznom životu darovao je vječni, u naše strahove unio svjetlo nade, našu grešnost oprao je svojom krvlju kojom nam i dalje utažuje životnu žeđ po Euharistiji, gozbi svoje ljubavi.

Nahranimo i očistimo svoje kamene posude i danas na toj gozbi te u pričesnoj pjesmi uskliknimo: Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama i povjerovali joj!

s. Vinka Marović, FDC

(Razmatranje uz evanđelje (Iv 2, 1-12) II. nedjelje kroz godinu, 17. siječnja 2016., god. C)