Iza Šimuna Petra i njegovih drugova bila je duga i naporna noć. Svu su se noć trudili i ništa nisu uhvatili. A sada im je još, ovako umornima i razočaranima, ostalo da isperu te mreže koje su ih samo podsjećale na neuspjeh usprkos tome što su uložili sve svoje snage.

Isus je stajao na obali Genezaretskog jezera. Dok se narod gurao oko njega da bi bolje čuo riječ Božju, Isus je spazio dvije lađe koje stoje uz obalu i ribare kako ispiru mreže. Uđe u jednu od lađe, u Petrovu lađu i zamoli Petra da otisne malo od kraja, od obale, kako bi imao bolji pogled na mnoštvo koje je poučavao. Isus sjedne pa iz Petrove lađe poučavaše mnoštvo. Ista je to lađa koja je malo prije stajala uz obalu, koja je umornog Petra, zajedno s mrežama, podsjećala na neprospavanu noć u kojoj nije ulovio ni jedne ribe. To je lađa koja mu je privređivala kruh, ali i uzimala dane teškoga života. A sada mu još Isus govori totalno neprihvatljive riječi: da izveze na pučinu i baci mreže za lov. Isus traži od njega ono što nadilazi svaku ljudsku logiku, a i Petrove snage koji je nakon duge noći htio samo mirno jutro da sve zaboravi. „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ bio je Petrov pokušaj kojim bi Isusu pokazao kako to što od njega traži uopće nema smisla.

Kako se Petar prevario. Isus jest Učitelj, no ne običan učitelj. Isus nije poučavao i utvrđivao ljudsku logiku. Isus je poučavao Božju riječ, Božju logiku. A sada je Petra poučio o smislu njegova posla, o smislu njegova rada i muke, o smislu njegova života. Na Isusovu su riječ uhvatili toliko riba da su im umalo potonule lađe. I Petar je zaboravio noć, tamu života u kojoj se mučio i trudio, radio sve što je trebalo, a naišao do promašaja, neuspjeha. Sada su postojali on i Isus. „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Pred Isusom je Petar jasno vidio svoju grešnost, sve svoje ciljeve, ideje i stavove koji su ispred Isusa izgledali nevažno. Nisu više bili važni ni lađa, ni mreže, ni nelogičnost zahtjeva, ni manjak Petrove snage, ni mišljenje naroda koji je s obale pratio događaj. U Isusovom pogledu Petar je našao utjehu i ljubav. I Petar u Isusovim riječima začu poziv: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“
Petar, a i ovi što su s njim lovili, izvukoše svoje lađe koje su im značile opstanak, preživljavanje, ostaviše sve i pođoše za Isusom.

Isusov pogled, Isusov poziv toliko je promijenio Petra da je sve ostavio i pošao za njim. Zašto? Isus je dao njegovom životu smjer, smisao i ljubav. Uz Isusa i mi, kao i Petar, trebamo tražiti smisao svoga života. On će naše misli usmjeriti od noći neuspjeha i uzaludnog truda prema danu koji Božjom logikom donosi za nas novu zadaću. A mi ostavimo sve i pođimo za njim.

Razmišljanje uz Evanđelje V. nedjelje kroz godinu (Lk 5,1-11), god. C