Današnje evanđelje donosi zanimljiv dijalog između Isusa i njegovih učenika, koji su, kao po nekom običaju, promašili poruku koju Isus donosi.  

„Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan s desna, a drugi s lijeva.“  (Mk 10,38) 
Pogledamo li samo nekoliko redaka iznad ove molbe, vidjet ćemo kako Isus naviješta tešku i bolnu istinu o završetku svoga života, o predanju u ljudske ruke, detaljno opisujući sve što će mu te ruke priuštiti, o muci i smrti te svome uskrsnuću uskrsnuću. Na te riječi nitko ne bi očekivao da će odgovor biti borba za poziciju i prva mjesta, međutim upravo se to događa. Učenici kao da su prečuli što im Isus želi reći, te se vraćaju na ono što je njima središte briga – prvenstvo, prvo mjesto. Isusova strpljivost i izvrsna pedagogija ponovno odvlači učenike od tog centra, miče iz fokusa nebitno, a stavlja ono bitno, ali na način da je nagrada i dalje ista, naime prvo mjesto, samo se način stjecanja istoga bitno mijenja.  

„I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“ (Mk 10, 44) 
U borbi za što bolju poziciju obično nam na pamet padaju radnje suprotne od onih koje Isus ističe, ali upravo tu leži bit same poruke. Za osvajanje neba treba nam onaj drugi, ali ne kako bi ga izgurali, nego kako bi se o njemu brinuli i služili mu i to po uzoru na Isusa Krista. Učenici su na izgled htjeli pobožnu stvar, biti odmah uz Isusa, samo su, čini se, zaboravili kako Isus nikad ne grabi prva mjesta.  

Zato, ako želimo uhvatiti mjesto blizu Isusa, iziđimo iz sebe i pođimo u susret bratu i sestri do nas, služimo umjesto želje da nama služe i ne razmišljajmo o slavi prvoga mjesta, nego slavimo Onoga kome jedino pripada prvo mjesto, kako u nebu, tako i u našem životu.   

Razmišljanje uz XXIX. nedjelju kroz godinu (Mk 10, 35-45), god. B