Nakon prošlonedjeljnog evanđelja koje je završavilo Isusovim riječima: „Idi pa i ti čini tako!“, tijek liturgijske godine dovodi nas  i do ovog današnjeg susreta Isusa s Martom i Marijom. U tome susretu Učitelj ističe da je Marija ipak izabrala bolji dio kad je sjela, prekinula svako djelovanje te otvorila uho na poruku Gospodinovu.

Možemo se s pravom zapitati, je li Isus zaista tako mislio kad je Marti spotaknuo što se zamara suvišnim stvarima ili zar to nije u suprotnosti s onim što je maločas naveo kada je govorio o milosrdnom Samaritancu? Da je Gospodin djelovao bez odnosa s Ocem s kojim se znao nalaziti na „gori“, u „samoći“ itd., vjerojatno nikada ne bi istaknuo vrijednost Marijina slušanja, nego bi kao i mi sami uvijek gledao na svijet kroz oči krilatice: „Res, non verba.“- Djela, a ne riječi. Štoviše, onima koji se zovu djecom Božjom nikada ne bi ostavio u naslijeđe najljepšu molitvu Oče naš. Jer bi se sve zasnivalo na djelu, radu, kretanju, obilaženju mjesta… Imao bi više funkciju državnog predstavnika, negoli Boga i čovjeka. Onog temeljnog ne bi bilo - šutnje iz koje se obično rađaju velika djela.

Zar se nismo mnogo puta osvjedočili u ljude koji su postigli mnogo, a počeli su u tišini; djece odlikaša koji u tišini siromašne sobice napreduju bolje negoli oni kojima je sve bilo dostupno, a zbog čega? Samo zbog šutnje o svom bijednom životu i slušanju i iščitavanju nauka koje ih vode u bolje. Zar nije tako i s Marijom iz današnjeg Evanđelja. U šutnji je sjedila, bila je kao otvorena knjiga ispred Gospodina u koju je On utiskivao svoje riječi. Ma i Marta je to silno htjela slušati i zauzeti takav stav, ali vidi: Isusu je potrebno ovo, treba napraviti ono. Zapravo, često i nas likovi Marte i Marije dovode do pitanja: Što izabrati, koja je od njih dvije bolje postupila? Evanđelje ne poziva na nikakvo natjecanje između dvije sestre, nego stavlja pred nas ovo: „Idi pa i ti čini tako kao Marta, ali znaj komu služiš, tko je pred tobom. Pokraj svog posluživanja, gledaj i slušaj tu osobu kao Marija. Marta i Marija su, usuđujem se navesti, kao i dvije zapovijedi ljubavi - druga je prvoj jednaka, a ni bez jedne niti bez druge ne možemo do neba.

s. Mirjana Potnar, FDC