„Ljubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.“ (1 Pt 2, 20b-21)

Sveti Petar u svojoj poslanici govori o strpljivosti po uzoru na samoga Krista koji je za nas trpio i ostavio nam primjer. Štoviše pozvao nas je na nasljedovanje. Mnogima je Isusov govor bio tvrda hrana, teško probavljiva – no On je jedini Put kojim nam je ići, Život koji nam je živjeti, Istina koju nam je spoznati. Da bismo to mogli potrebna nam je strpljivost.

Što je strpljivost? Strpljivost je krepost jakih, svoj izvor ima u poniznosti koja je kraljica svih kreposti. Uzmimo za primjer Krista: prije svega činom poniznosti postao je nama u svemu jednak osim u grijehu; trpio je za nas ne rekavši ni jedne riječi, strpljivo je podnosio uvrede, udarce biča, krunjenje trnjem i ismijavanje, teški križ, razdiranje ruku i nogu teškim udarcima čekića i čavala, te na koncu proboden bok hladnim kopljem. Ni riječi nije rekao…

Veli Petar 'ostavi nam je primjer da idemo stopama njegovim' – primjer poniznosti i strpljenja. Promotrimo našu stvarnost koju živimo iz dana u dan, zapitajmo se koliko se situacija u danu dogodi na koje jednostavno ne možemo utjecati vlastitim izborom, jer su nam nametnute nekom višom silom. Pitanje je što možemo učiniti: možemo gunđati i mrmljati poput Izraelaca u pustinji, možemo protestirati i ne učiniti ništa, možemo strpljivo podnositi…

U teškim situacijama života, koje nas uvijek redovito iznenade, često puta otkrivamo smisao poniznosti i strpljivosti. Strpljivo podnosimo bolest, člana obitelji koji nam je težak zbog načina ponašanja, riječi koje nam izgovara ili slično; strpljivo podnosimo vlastite mane, poteškoće, napasti s kojima vodimo borbu…

Bez obzira na sve važno je shvatiti da se strpljivost postiže ustrajnošću, to znači svaki dan iznova do Božje volje. Ustrajnost podrazumijeva vjernost, a vjernost je ljubav u vremenu. Strpljivost je krepost koja u sebi krije poniznost, ustrajnost, vjernost i ljubav. Jer ako nekoga istinski volimo onda smo spremni za njega učinit baš sve. Ako Isusa, Dobrog Pastira istinski volimo onda smo spremni za Njega učiniti baš sve. Strpljivo podnositi sve teškoće i terete života, jer nam je ostavio vlastiti primjer, jer znamo da posljednju riječ u našim životima ima upravo On – Dobri Pastir.

On itekako dobro poznaje naš život, životne situacije, prilike i neprilike. Na nama je upoznati njega i vlastiti život da bismo uvijek mogli čuti njegov glas. Glas koji će nas voditi putem Vječnosti. Stoga molimo, zahvaljujmo za svaki dan koji nam je Gospodin podario sa svim prilikama i neprilikama, promatrajmo Isusov život, njegov primjer i nastojmo se svaki dan iznova sve više suobličiti Kristu. Pogled na križ i njegovu muku često puta su nam dovoljni da shvatimo smisao vlastite patnje i težinu križa koji svaki dan iznova primamo iz ljubavi prema Kristu.

Molimo na nakanu da nas Gospodin učini strpljivima, jer došao je k nama da nam dâ život, i to život u izobilju. Prihvatimo poziv Dobrog Pastira i pođimo stopama njegovim.

Razmišljanje uz evanđelje 4. vazmene nedjelje - Nedjelja Dobroga Pastira