Dragi sveti Toma! Tako bih te rado nazvala vjernim, no kako to učiniti kada da te sâm Uskrsli naziva nevjernim. Tako bih rado opravdala tvoje postupke, no kako to učiniti kada se čini da te sâm Božji Sin opominje, a k tome znam da se moje milosrđe s njegovim mjeriti ne može. Možda su sva ova moja nagnuća pokušaj da se i sama skrijem iza tvoje nevjere te tvoj zahtjev vidjeti i staviti ruke u Isusove rane i njegov probodeni bok vjerom proglasim. O sveti Toma, kada bolje razmislim nisi ti zatražio ništa drugo od onog što je apostolima bilo darovano onoga prvoga dana u tjednu, dana Gospodinovog uskrsnuća: „I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (Iv 20, 19-20). Vidiš dragi moj (ne)Vjerni Toma. Drugi učenici vidjevši Isusove rane i probodeno srce prepoznali su u njemu Gospodina. Znamo i ti i ja da je Gospodin-Kyrios prijevod neizrecivog imena Božjega – Jahve. Vidjevši Sinovljeve rane tvoji prijatelji apostoli u njemu su prepoznali Boga. Zašto te je onda tvoj zahtjev za istim iskustvom tako kroz povijest obilježio da će te danas većina propovjednika nazivati nevjernim i da će upozoraviti vjernike kako moraju biti drugačiji od tebe? Ma postavljam ovo pitanje tražeći i dalje izlike za svoju navjeru, a znam da te prati takav glas jer se nisi pouzdavao u svjedočanstvo onih s kojima si tri godine slijedio Učitelja.

Još ti nešto želim reći. Nakon što je tvoj i moj uskrsli Učitelj pokazao svoje ruke, a potom probodeni bok ostalim apsotolima, dahnuo je u njih Duha Svetoga rekavši: „Primite Duha Svetoga“ (Iv 20,22). Pitam se stoga jesi li ga i ti primio kad već s njima nisi bio? A pitam i tebe znaš li da se onaj izraz dahnuti (emphysan) pojavljuje u knjizi Postanka 2,7: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša“. Izgleda da je tog prvog dana u tjednu naš uskrsli Učitelj ponovno stvarao tvoje prijatelje apostole te njihovu plašljivost i nevjeru obratio u mir i vjeru. Je li i tebe ponovno rodio kada nisi s njima bio? Stručnjaci koji tumače ove retke u kojima je zbijena drama tvoga života kažu da je uspoređujući Isusovo obraćanje apostolima i ono tebi nakon osam dana moguće uočiti neke značajne sličnosti: „I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran". Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"“ (Iv 20, 27-28). Dakle, tumači Svetoga Pisma zaključuju da je rečenica u kojoj ti Isus pokazuje svoje ruke i probodeni bok paralelna onoj u kojoj je Isus prethodno udahnuo Duha Svetoga u apostole. O sveti (ne)Vjerni! Shvaćam sada i ja da si i ti primio Duha Svetoga. Najbolji dokaz za to je što si sâm ispovijedio Isusovo božanstvo poput apostola koji su prepoznali Gospodina: „Gospodin moj i Bog moj!“ Shvaćam i to da si i ti nanovo stvoren. Ta Učitelj ti je zapovijedio „ne budi nevjeran nego vjeran“, a kada on nešto zapovijeda, daje onda i snagu da tako i bude. Shvaćam i još nešto: pokazujući svoje probodeno srce prije udahnjivanja Duha Svetoga, Učitelj nam je otkrio odakle izlazi Duh Sveti kojega Otac daje, otkrio je odakle snaga za novo stvaranje, otkrio je mjesto iz kojega smo svi rođeni, otkrio je i značenje vode koja je uz krv potekla u trenutku kada mu jedan od vojnika kopljem probode bok (usp. Iv 19,34), otkrio je zašto je evanđelist Ivan odmah potom zapisao: „Gledat će onoga koga su proboli“ (Iv 19,37), otkrio je da sve ima izvor u njegovom srcu. Na kraju krajeva shvaćam i tebe. Tvoja goruća želja: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“ (Iv 20,25) nije bila izraz one nevjere koju nije briga, nije bila izraz ni tvoje arogancije, nije bila izraz ni tvoje samodostatnosti kao ni pokušaja da se sâm spasiš. Bila je to čežnja gledati i dodirivati mjesto skrivene prisutnosti Duha Svetoga i spasenja. Bio je to krik da napustiš svoj stari život te budeš nanovo, od Boga, odozgor rođen. Bio je to vapaj vidjeti i dodirnuti mjesto koje je izvor života, vidjeti i dodirnuti srce koji ostaje trajni spomen cijene koja je plaćena i ljubavi koja je izlivena. Htio si dotaknuti mjesto istine, a potom si je i ispovijedio. Htio si vjerovati jer si znao da je samo tako moguće život zadobiti.

Ova zgoda zapisana je da i mi vjerujemo te da vjerujući imamo život u imenu Krista, Sina Božjega (usp. Iv 20,31). Pomozi nam sveti (ne)Vjerni gledati nutarnjim očima, očima vjere, Isusov probodeni bok i tako promatrati Očevo srce. Sjećaš li se ono kada si se jednom obratio Isusu sljedećim riječima: „ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” (Iv 14,15). On ti je već prije bio odgovorio: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga…Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14,6-7.9). Zahvaljujući tvom pitanju pa eto i tvojoj nevjeri shvatili smo da tko vidi Isusa vidi Oca, tko dotiče Sinovljevo srce dotiče Očevo srce, tko prima ljubav iz Isusvog probodenog srca prima novi život po Duhu koji nam je darovan iz tog srca, po Duhu Životvorcu koji je ljubav Oca i Sina. Ovu duboku i dirljivu istinu potvrdio je i papa Pio XII u enciklici o štovanju Presvetog Srca Isusova ističući da “k Srcu Božjemu možemo doći samo po Srcu Kristovu” (br. 60) jer u njemu prepoznajemo “tajanstvene ljestve po kojima treba da se penjemo u zagrljaj Boga našeg Spasitelja” (br. 28).

Sveti vjerni Toma, skeptičnost te gotovo od Istine odvukla, ali pobijedilo je tvoje iskreno, jednostavno i uporno traženje. Znam da su te još i Blizancem nazivali (usp. Iv 11,6). Moj si blizanac. Prepoznavajući se barem u tvojim sumnjama, kada već ne u tvojoj spremnosti umrijeti za Isusa (usp. Iv 11,6), molimo te pomozi nam kako bismo ti postali blizanci po vjeri. Zagovaraj nas da tražeći gorljivo Srce Božje tj. ljestve po kojima si se ti penjao stignemo onamo kamo si ti stigao, u zagrljaj Boga našega.

Razmišljanje uz 2. vazmenu nedjelju (Iv 20,19-31)