Petnaeste godine vladanja cara Tiberija riječ Božja dođe Ivanu, sinu Zaharijinu. Riječ Božja ulazi u povijest, u konkretan trenutak. Bog progovara čovjeku. Bog je progovorio Ivanu, sinu Zaharijinu koji je boravio u pustinji.

To što mu je Bog rekao bilo je toliko važno, toliko ga je pogodilo da je obišao svu jordansku okolicu. Propovijedao je obraćenje i krštenje za oproštenje grijeha. Što je Izaija najavio, ispunilo se po Ivanu. On je glas koji viče u pustinji, glas koji poziva da se pripravi put Gospodinu.

Kada se pripravi put Gospodinu, svako će stvorenje vidjeti spasenje Božje. A put se pripravlja ovako: svaka se dolina ima ispuniti, svaka uzvišica spustiti, krivudavo se treba izravnati, a hrapavo izgladiti. Ivan, koji je tada pozivao, poziva na obraćenje i nas danas. U tome obraćenju trebamo obratiti pažnju na četiri koraka.

Prvi korak je ispuniti sve što je nisko, što je ispod dostojanstva čovjeka, napustiti svaki grijeh koji vrijeđa vlastito dostojanstvo i ne dopuštati da se vrijeđa, ismijava ili umanjuje bilo koji čovjek. Drugi korak je spustiti svaku uzvišicu, sve što se u meni uzvisilo iznad onoga tko ja jesam i sada s visoka gleda na druge, što me meni ili drugima predstavlja kao boljeg ili vrjednijeg. Ovaj se korak odnosi i na druge ljude koje sam ja sam ili drugi uzdigli na neke uzvišice. Treba ih gledati Božjim očima pa će se i te gore i brežuljci spustiti. Treći korak govori o izravnavanju krivudavoga, vraćanju na pravi put svega onoga gdje zaobilazim zapovijedi, gdje izbjegavam ono na što me Gospodin poziva, a što je za mene najbolje. Četvrti i posljednji korak pripravljanja puta Gospodinu jest izgladiti sve što je hrapavo. To je s razlogom posljednji korak. On je najdelikatniji. Da bi čovjek izgladio sve hrapavosti: grijehe, mane, nedostatke i nesavršenosti, potrebne su mu poniznost, predanost i strpljenje, a njih stječe ako kroz prva tri koraka nastoji stvari i osobe staviti na mjesto koje im je Gospodin namijenio.

Mi smo danas pojedinci, konkretne osobe kojima je došla riječ Božja. Bog je danas nama progovorio. Pokazao nam je što nam je činiti da pripravimo put Gospodinu, put po kojemu Gospodin dolazi ne samo u došašću, nego svakoga dana našega života. Prionimo na posao i svojim životom i mi budimo glas koji viče u pustinji. A kad dođe Gospodin, svako će tijelo vidjeti spasenje njegovo.

Razmišljanje uz evanđelje Druge nedjelje došašća (Lk 3,1-6), god. C