Započinjemo još jedan advent. Vrijeme pripreme, iščekivanja, hoda. Već sada na početku adventskog hoda znamo da nam je cilj blizu, a taj je cilj proslava svetkovine Božića, slavljenje dana u kojem je Riječ tijelom postala. Svako je došašće i priprema za Isusov drugi, ponovni dolazak kojega si posvješćujemo ponavljajući zaziv Maranatha! Dođi Gospodine! Da bismo u svakom trenutku bili spremni za susret s Gospodinom trebamo biti budni i moliti. Na to nas poziva evanđelje Prve nedjelje došašća. 

Zašto su nam potrebna ova dva stava: budnost i molitva? Zato da ne previdimo, da ne propustimo Boga koji dolazi da nas spasi. Probuditi se, imati otvorene oči, ali još više otvoreno srce adventski je poziv koji ne smijemo prečuti. Budnost je stav napete pozornosti, stav onoga koji je budan jer ima dobar razlog za to. Ima li boljega razloga za budnost od iščekivanja Gospodina? Trebamo biti budni uvijek, ne samo u došašću, jer ne znamo u koji dan i čas će Gospodin doći i hoće li nas naći spremne. Molitva je drugi važan stav. Ona je oslonac i uporište budnosti. Budnost nije prazno iščekivanje. Stoga je molitva važna za budno iščekivanje. Kad molimo uvijek smo pred Bogom jer molitvom započinjemo razgovor s njim. U molitvi pred njega stavljamo sve, same sebe, naše bližnje, naš rad, radosti, muke, nade. Molitva je, dakle, naša veza s Bogom, način naše povezanosti s njim.

Evanđelje koje slušamo u Prvoj nedjelji došašća ulomak je iz eshatološke besjede tj. iz Isusova govora učenicima o posljednjim stvarima i događajima. Smisao je njegova govora ohrabrenje učenika i poziv na spremnost. Bez obzira što budu proživljavali u svijetu (bezizlazna tjeskoba naroda) i bez obzira na prilike koje će ih zadesiti (izdisat će ljudi od straha, sile će se nebeske poljuljati) učenici uvijek trebaju biti spremni za dolazak Sina Čovječjega (približuje se vaše otkupljenje). Isus će doći. To je sigurno. Njegov će dolazak biti iznenadan. Zato je i potrebna spremnost na koju Isus poziva i priprema učenike.

Naša je vjera u Isusa sazdana na vjeri apostola. I mi očekujemo dolazak Gospodnji. Stoga u vremenu došašća pazimo da naša srca ne otežaju okupljenošću prolaznim i propadljivim stvarima, bdijmo i molimo da uzmognemo stati pred Sina Čovječjeg koji dolazi da nas spasi.

Razmišljanje uz evanđelje Prve nedjelje došašća (Lk 21, 25-28.34-36), god. C