Današnje evanđelje nastavlja pripovijedati događaj čudesnog umnažanja kruha. Silno mnoštvo čulo je riječ Kristovu, potom se nasitilo kruhom kojeg je Isus čudesno umnožio. No mnoštvo i dalje traži Isusa. Kada vide da ga nema, traže ga u Kafarnaumu, tamo gdje je sve počelo, na obalama Genezaretskog jezera, 's onu stranu mora'.

Ugledavši ih, Isus im otkriva da su ga tražili i našli jer su blagovali od kruhova koji im je razdijelio, jer su okusili hranu koja ostaje za život vječni. Ponekad nije lako razumjeti Isusa, međutim slika kruha svima nam je jako dobro poznata. Kruh je osnovna živežna namirnica i na stolu je imaju i siromasi i bogataši. Nekako je slika kruha slika života. Jer da i ništa nemamo na stolu, ako imamo koricu kruha nasiti ćemo se. Osim toga vrijeme posta podrazumijeva vrijeme kada ništa ne jedemo osim kruha. Upravo zato Krist uzima kruh na Posljednjoj večeri, blagoslivlja ga i daje svojim učenicima govoreći: 'Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje!' To je hrana za vječni život. Stoga je slika kruha u bijeloj, maloj hostiji izvor života, i to ne bilo kakvog života već života vječnoga. Pripazimo da živeći i brinući se o ovozemaljskom životu ne zanemarimo brigu za vječni život.

Isusov zahtjev današnjeg evanđelja je vrlo jednostavan: On sebe naziva kruhom života i poziva nas da u to vjerujemo, te da ga blagujemo. Zamislite samo ljepotu nebeske gozbe, koja se očituje na svakom euharistijskom slavlju. Isus nas poziva za svoj stol te nas hrani svojim tijelom, kruhom za vječni život. Sigurno nije bilo lako sve to razumjeti jer se još nije dogodio Veliki tjedan, no Isus je pripremao svoje učenike i mnoštvo na događaje koji će se dogoditi u skoroj budućnosti.

I naš je život hodočasničkog karaktera, letimo odavle u tili čas, da često puta nismo ni svjesni brzine godina koje se jedna za drugom okreću. Stoga će se vrlo brzo dogoditi susret u Vječnosti s onim koji nas svaki dana poziva na gozbu ljubavi, koji nas poziva da vjerujemo i blagujemo njega koji je kruh života. Onog pravog, vječnog života.

Kolika li je to snaga ljubavi zbijena u maloj hostiji? I kada ju okusimo, kada se dostojno pričestimo i to činimo redovito primjećujemo kako naš život više nije isti. Sami postajemo poput mnoštva iz današnjeg evanđelja, jer tražimo istinski Krista, Boga živoga. I jednom ćemo ga vidjeti 's onu stranu'. A do tada nam je strpljivo iz dana u dan hoditi ovim životom imajući na umu Kristove riječi: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.” (Iv 6,35)

Razmišljanje uz evanđelje VIII. nedjelje kroz godinu(Iv 6,24-35); god B