U današnjemu evanđelju Isus je veoma zahtjevan prema učenicima. U dugačkome tekstu učenicima pokazuje kako treba shvaćati Zakon odnosno Božje zapovijedi i što znači istinski ih vršiti. Pokazuje se kao pravi zakonodavac, kao onaj koji ima vlast dopuniti i ispuniti Zakon novim sadržajem, što je vlast koja ne pripada niti jednom čovjeku već samo Bogu.

Dva Isusova upozorenja ne želimo zaobići. Prvo je: „Uistinu, kažem vam: Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo Božje.“ (Mt 5,20) S ovom rečenicom Isus počinje objašnjavanje kako on vidi novu, veću pravednost svojih učenika koja treba biti veća od pravednosti onih koji su među Židovima smatrani uzorima pravednosti. Isus trima zapovijedima daje posve drugačiji, dublji, zahtjevniji, duhovniji smisao. Riječ je o zapovijedima Ne ubij, Ne čini preljuba (Ne sagriješi bludno) i Ne zaklinji se krivo (Ne reci lažna svjedočanstva). Ubojstvo se po novom Isusovom mjerilu događa već srdžbom, vrijeđanjem, ponižavanjem drugoga, i nemogućnošću traženja oprosta; preljub se događa već u požudnom pogledu i u nečistom srcu; lažna se zakletva događa kad god ne učinim rečeno, kad se predomislim ili sam prevrtljiv i nestabilan, kad sam god rekao jedno a učinio drugo ili ne učinio uopće, kad god moj „Da“ nije „Da“ i kad god moj „Ne“ nije „Ne.“

Time Isus time uvelike produbljuje značenje i domet svake od tih zapovijedi i postavlja novo mjerilo pravednosti: pravedno je ono što čovjeka čini zaista slobodnim od grijeha. Ali ne tek od izvanjskog činjenja grijeha nego i od unutarnjeg prianjanja uz njega, pa i od same grješne pomisli i svake zle primisli. Vršiti te zapovijedi počevši od iznutra, od misli i srca daleko je teže ali i važnije jer više nije riječ o izvanjskom obdržavanju propisa nego o dubokoj unutarnjoj odvojenosti od grijeha koji je nepravda, o novom pristupu stvarnosti: otvorenom i dobrohotnom odnosu prema bližnjemu; pogledu na drugoga i na tijelo koji ih ne svodi na objekt već je čist i bez požude; ozbiljnom ophođenju prema vlastitoj riječi i proziranju đavolskog utjecaja na naš um, misli i odluke.

Drugo Isusovo upozorenje koje nam upućuje a koje ne želimo previdjeti je ono o relativnoj važnosti zdravlja i tijela. U vremenu kada se zdravlje krivo i netočno smatra najvažnijim i nečim bez čega život niti išta drugo više nema smisla, Isus u kontekstu borbe protiv požude – dakle, protiv grijeha - kaže: „Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.“ (Mt 5,29-30) Koliko god zdravlje bilo važno, ono nije ni blizu najvažnijega. Isusu je najveća vrijednost naše spasenje. Zato i kaže da je bolje sakat u raj nego čitav i zdrav u pakao. Nema važnije stvari u životu od spasenja, od ostvarenja onoga što Otac želi za nas. Ovaj drastični Isusov govor o odsijecanju vlastitih udova želi nas upozoriti na to. I sva ova dopuna Božjih zapovijedi koju Isus u današnjem evanđelju čini ima isti cilj: da njegovi učenici uđu u kraljevstvo Božje.

Ako je naše spasenje razlog Isusova dolaska i njegove smrti i uskrsnuća, ako zbog našega spasenja ulazi u ozbiljne sukobe s tumačima Zakona i vjerskim i političkim vođama, ako zbog našega spasenja zapodijeva tešku borbu protiv zla, grijeha i đavla, ako zbog njega daje vlastito zdravlje i život, valjalo bi sagledati koliku važnost mi sami pridajemo našem spasenju i činimo li ovo čemu nas Isus danas poučava kako bi se naše spasenje dogodilo. Ili i dalje nesmotreno mislimo da ćemo mi već nekako – čak i lako – s Bogom, zaboravljajući nimalo popustljivo Isusovo upozorenje: „Uistinu, kažem vam: Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo Božje.“ (Mt 5,20)

Razmišljanje uz evanđelje VI. nedjelje kroz godinu (Mt 5, 17-37), god. A