Govor o Kristu Kralju u 21. je stoljeću pomalo dalek, stran i nejasan. Ugasnula su i iščezla mnoga svjetska kraljevstva i njihovi vladari. Češće su bili pamćeni po lošem odnosu prema podložnicima i slugama negoli po dobroti, pravednosti i ljubavi. Danas smo pak svjedoci glamura koju uživaju još malobrojne kraljevske obitelji preostale od velikih dinastija ne europskome tlu. One su s jedne strane, znak i ostatak vremena koje je prošlo, a s druge strane njihovi životi, svakodnevne ceremonije, protokoli koje obdržavaju u svojim nastupima i javnim pojavljivanjima pobuđuju zanimanje, znatiželju, poštovanje, a ponegdje i pravo divljenje ljudi.

Istodobno je zanimljivo kako je suvremenim kršćanima teško govoriti o Kristu Kralju svega stvorenoga. Zašto je tomu tako? Zato što je Krist neobičan Kralj. Njegovo kraljevstvo i način vladanja i danas je jednako neobično i nerazumljivo kao i prije 2000 godina. On ne vlada provjerenim sredstvima: snagom, moći, podčinjavanjem, stvaranjem slijepo odanih podložnika. Njegova su sredstva vladanja pomalo čudna. On vlada stavljanjem na raspolaganjem bijednima, povezanošću sa svima koji su u nevolji. Stoga će po istim sredstvima i načinima življenja i suditi svijet kad se pojavi u slavi.

Zato nam i posljednja nedjelja vremena kroz godinu, nedjelja Krista – Kralja svega stvorenoga, donosi evanđeoski ulomak koji govori o posljednjem sudu. Krist će se na kraju vremena pojaviti kao sudac. Što nam ovim tekstom poručuje sv. Matej? On nas, kao i vjernike onodobnoga vremena, upozorava da nećemo biti suđeni po tome koje smo službe obavljali ili prema ugledu koji smo možda uživali u Crkvi i društvu, već po tome koliko smo milosrđa iskazali bijednima i kako smo se odnosili prema gladnima, žednima, otpisanima. Isus nije poput drugih sudaca. Njegova su mjerila i kriteriji suđenja drukčija od mjerila pismoznanaca i farizeja, ali i od mjerila svijeta koji veliku pozornost posvećuje bogatima, moćnima (usp. Raymond E. BROWN, Uvod u Novi zavjet, Zagreb, 2008., str. 196). Na sudu nam zapravo neće suditi Isus ni netko drugi, nego mi svojim djelima, postupcima i načinom življenja veća sada sudimo sami sebi. Sve što u životu činimo naš je izbor vječnoga života. Male ljudske geste, svakodnevne, banalne naša su svakodnevna posluživanja Krista u braći i sestrama koji su nam stavljeni na životni put. Kada im služimo u njima susrećemo Krista jer on sam reče: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ Svi smo slobodni činiti ili ne činiti. Trebamo imati na umu da svojim ponašanjem i izborima već sada odlučujemo o vječnosti. A često toga nismo svjesni.

Razmišljanje uz evanđelje svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga (Mt 25,31-46), god. A